Mirela Holy
Slobodno je zidarstvo ili, poznatije, masonerija, fenomen koji već desetljećima, ili bolje rečeno stoljećima, zaokuplja pažnju kako istraživača, sociologa, mistika, tako i medija i cjelokupne javnosti. O masonima se mnogo pisalo i govorilo, bili su izvorom i još uvijek su, mnogobrojnih proturječnih osjećaja i mišljenja, kontroverzija, koje su se kretale od oštrog nepovjerenja i gotovo iskonskog straha, do oduševljenog prihvaćanja i otvorene podrške. No, činjenica je da se i danas, unatoč velikom broju publikacija, članaka i knjiga na tu temu, u široj javnosti o masoneriji zna malo, te da je i ono što se zna maglovito i nedorečeno.
Masonerija je od svojih povijesnih početaka, pa do dana današnjeg, nepresušni izvor predrasuda i iracionalnog straha kojim se u valovima plašilo neiniciranu zajednicu prijetnjom globalne, svjetske zavjere. Potrebno je napomenuti da su širenju takvih predodžba o slobodnom zidarstvu pridonijeli ponajviše sami masoni svojim tajanstvenim ritualima i zatvorenošću reda.
Zbog mnogo radova objavljenih na temu masona i masonerije, danas s može steći dobar uvid u njihove rituale i proklamiranu ideologiju, kao i povijesnu pozadinu nastanka smog reda, što je tematika koja je nedavno uzburkala mir i najviših masonskih loža.
No, masonerija nije u svim zemljama na jednak način prihvaćena i vrednovana. Tako u SAD-u biti masonom znači biti pripadnikom privilegirane, humanim idejama natopljene grupe tjelesno zdravih i moralnih muškaraca. Masoni u Sjedinjenim državama ne kriju pripadnost nekoj od mnogobrojnih loža Dapače, ponosno je ističu, jer su masoni krsni kumovi danas najutjecajnije zemlje svijeta. U SAD-u danas ima više od 6 milijuna masona. Cijela američka administracija preplavljena je masonima, tako da se slobodno može reći da masoni vladaju Amerikom. I to je tako od Deklaracije o nezavisnosti kojom se Amerika zauvijek oprostila od kolonijalnog statusa...
Većina američkih predsjednika bili su masoni, da spomenemo samo neke: Jame Buchanan, Gerald Ford, Benjamin Franklin, James Garfield, Ulysees Grant, Andrew Jackson, Andrew Johnson, William McKinley, James Monroe, James Polk, Franklin Roosevelt, Theodore Roosevelt, WiIliam Taft, Harry Truman, George Washington... Situacija u drugim krajevima svijeta je drugačija, jer masoni skrivaju svoju pripadnost ložama. Na to ih obavezuje njihov zavjet šutnje. Zbog čega je tako?
Masonerija je danas najjači i najrasprostraniji mistični red svijeta, stroge hijerarhijske strukture, čije povijesne početke pripadnici akademske zajednice pronalaze u građanskim idejama liberalnog prosvjetiteljstva. Slobodno zidarstvo ili masonerija, povezano je s tradicijom zidarskih, klesarskih cehova, te se rasprostranjeni, općepoznati simboli masonerije (šestar, trokut, kutomjer, razulja, visak i ravnalo), kao i samo ime, tumače tim tradicijama.
Razlikuju se dvije faze razvoja masonerije: radna (praktična) i spekulativna Masonski program, izražen u Andersenovoj knjizi Konstitucije iz 1738. godine, kao osnovne ciljeve masonerije ističe napredne građanske ideje liberalnog prosvjetiteljstva, borbu za slobodu (građansku i religijsku), te moralno oplemenjivanje svojih članova. Konstitucija također donosi i povijest masonerije koja se temelji na esnafskim legendama prijašnjih konstitucija, te dužnosti i propise kojima se reguliraju raznovrsni masonski obredi. Masonerija je od početka imala jako izraženu antiklerikalnu notu što je najzad dovelo i do toga da bude anatemizirana od strane katoličke crkve (pape Klement XII. i Leo XIIL). Slobodno zidarstvo prihvatili su intelektualci prosvjetiteljstva, pa su čuveni masoni bili Saint Simon, Helvetius, Diderot, Voltaire, Swift..
Znamenita Deklaracija o pravima čovjeka i građanina, koju zovu i magna cartom građanskih sloboda i liberalizma, manifest je masonskih ideja i to ne samo u idejnom, već i u simboličkom smislu, jer njene dekoracije upućuju na masonsko porijeklo. Iz svega prethodno rečenog, vidljivo je da je masonerija bila i jest nositelj građanskih ideja, te utemeljiteljica modernog kapitalističkog društva kojim vladaju zakoni tržišta Općeprihvaćena povijest masonerije govori da se red razvio iz srednjovjekovnih strukovnih udruženja (cehova, gilda, esnafa) zidara koja su se, temeljena kao bratstva, borila za bolji položaj svojih članova (braće). Obrtnici građevinske struke su stvorili nov i jak društveni stalež koji je postao kolijevkom u kojoj je rođena ideja građanstva.
Novostvoreni sloj bio je velika opasnost za privilegiranu aristokraciju i Crkvu, koja je uživala sve blagodati feudalizma. Gradovi, sa strukovnim udruženjima, polako su, ali sigurno osvajali novi sve nezavisniji položaj, slobodu i nezavisnost plaćajući novcem. također, treba podsjetiti da su gradilišta tijekom cijelog razdoblja srednjeg vijeka bila jedina prava industrija, industrija koja se širila i napredovala velikom brzinom. Građevinsko znanje u takvim je uvjetima predstavljalo veliki kapital, kojeg su majstori klesari i zidari ljubomorno čuvali unutar svojih zatvorenih cehovnih struktura. Cehovi su imali tri stupnja koji su vodili do statusa punopravnog majstora-zidara: Šegrt (Entered Apprentice), Kalfa (Fellow of the Craft) i Majstor (Master of the Craft). Taj je hijerarhijski trostupanjski model očuvan u masonskim ložama koje slijede tzv. Ivanov, odnosno engleski, model masonerije. Postoji i škotski model (kojeg mnogi povjesničari smatraju starijim modelom) koji ima hijerarhijsku strukturu od 33. stupnja. Bez obzira na mnoštvo pojedinosti koje masoneriju dovode u bližu ili dalju vezu s mnoštvom starih, drevnih kultova koji su u antička vremena ili u srednjem vijeku cvjetali na području Bliskog Istoka, Mediterana ili u Europi (između ostalih mitraizam, eleuzinski misterij, pitagorejstvo, alkemija, kabalizam, rozenkrojcerstvo, templarstvo), činjenica je da povijest moderne masonerije počinje 24. lipnja 1717. godine ujedinjenjem četiri slobodnozidarske lože u Veliku ložu Engleske.
Te su lože nosile imena po krčmama u kojima su se sastajala masonska braća (Kod Rimljana i grožđa, Kod jabuke, Pivara kod krune i Kod guske i roštilja). Skupština spomenutih loža (loža je do polovice XVI. stoljeća označavala drvene zidarske radionice u kojima su se nalazili, dogovarali i odmarali zidarski majstori, kalfe i šegrti, da bi kasnije dobila značenje trajnog saveza pojedinog ogranka masonske organizacije) izabrala je velikog majstora Velike lože, Antony Sayera, čime je počelo organizirano širenje masonskih loža To je širenje bilo iznenađujuće brzo i globalno, s obzirom na to da se radi o XVIII. stoljeću u kojem nije bilo medija za masovnu komunikaciju. Već 1725. godine utemeljena je Velika loža Irske, pa koju godinu kasnije Velika loža Francuske, Madridska loža, Velika loža Škotske...
Od XVIII. stoljeća masoni su sudionici ili inicijatori značajnih, najčešće prijelomnih povijesnih događaja kojima su društveni život često usmjeravali u suglasju sa svojim interesima. Masonski interesi protežu se na politički, ekonomski i kulturni život podneblja u kojem djeluju, tako da se slobodno može reći da masoni prodiru u sve pore društva.
U Hrvatskoj su prve lože osnovali oficiri-sudionici Sedmogodišnjeg rata. Iz tog su vremena najpoznatije lože u Glini (1769) i Zagrebu (1770) čiji su članovi bili pripadnici utjecajnih hrvatskih plemićkih porodica (Draškovići, Gundulići, Esterhaziji, Zanovići). No, masonerija je u austrougarskoj Monarhiji zabranjena već 1796. godine, pa se slobodno zidarstvo u Hrvatskoj ponovno javlja tek u drugoj polovici XIX. stoljeća.
Temeljni princip organiziranja masona u nekoj zemlji je okupljanje barem četiri loža u Veliku ložu na čelu koje stoji Veliki Meštar. Neke zemlje u kojima je masonerija posebno rasprostranjena imaju nekoliko Velikih loža.
Ceremonije slobodnih zidara podrazumijevaju opskurne obrede kojih je značenje nerazumljivo i samoj braći. U njima se pojavljuje scenografija u kojoj je presudan kontrast svjetlosti i mraka (simbolika duhovnog uzdizanja), drhtavih svijeća, lubanja i mačeva, što govori o tome da inicijant uvođenjem u masonski krug simbolički umire i iznova se, obogaćen spoznajom, rada. Da bi netko postao masonom mora biti punoljetni muškarac fizički i psihički zdrav, moralan, te vjernik.
Masonerija nije religija, iako je mnogo baštinila od religiozne ritualnosti, ali bez obzira koju vjeru kandidat ispovijeda potrebno je vjerovati u Vrhovno Biće, dakle - ateist ne može postati masonom. Kada kandidat ulazi u slobodno zidarstvo čini to zauvijek, te pristaje na to da će živjeti u skladu s (moralnim) načelima koje propisuje masonerija.
Masonerija svojim ritualima i duhovnim idejama od prirodnog čovjeka stvara savršenog čovjeka, a njegovo putovanje počinje na zapadu, da bi inicijacijom u treći stupanj završilo na istoku. Presudnu simboliku za masone ima lik Hirama Abifa, mitskog graditelja Solomonovog hrama, kojeg tek uzgredno spominje Biblija. Hirama Abifa usmrtili su pomoćnici (kalfe ili šegrti) koji nisu bili upućeni (inicirani) u sve Hiramove građevinske tajne.
Trojica pomoćnika Hirama su usmrtila u Hramu pomoću graditeljskih alata (ravnalom, kutomjerom i čekićem), ne doznavši tajnu. Ubojice su požalile zbog tog čina, te bili kažnjeni od najmudrijeg kralja, Solomona. U ceremoniji inicijacije, budući se mason poistovjećuje s legendarnim graditeljem koji je umro trima smrtima (fizičkom, emotivnom i duhovnom , te tako postao simbolom znanja, samozatajnosti (skromnosti) i plemenitosti nasuprot neznanju, licemjerju i zavisti svojih ubojica.
Ovim mitom masonerija dobiva novu spekulativnu dimenziju koja je dovodi u usku vezu s tajnom izgradnje najsvetijeg hrama, onog u kojem je smješten Zavjetni kovčeg, čime Hram dobiva dimenziju obitavališta Boga na zemlji. Tragom te legende krenuli su Christopher Knight i Robert Lomas, britanski Majstori masoni, te u knjizi "Hiramov ključ" iznijeli senzacionalna promišljanja povijesti masonerije koja tzv. Kraljevsku umjetnost (Craft) povezuje s faraonima, Isusom i esenima, te vitezovima templarima. Usporedbom povijesnih dokumenata i masonskih rituala (zaklinjanja), autori su došli do zaključka da mitski Hiram Abif nije nitko drugi do egipatski faraon Seqenenre koji je ubijen jer nije želio odati tajnu faraonskog obreda koja daje pravo vladanja nad Egiptom.
Naime, u Seqenenreovo vrijeme, Egiptom su vladali okrutni konjanici Hiksi, koji su se željeli dočepati te . tajne, koja se prenosila usmenim putem s faraona na njegovog nasljednika. Hiksi su kao semitski narod imali specifičan odnos prema praocima Židova u to vrijeme naseljenima u Egiptu, koji su tajnu tog ubojstva ukodirali u svoje mitove i legende. Isus je, kao nositelj te tajne (humane i liberalne) tradicije, želio uskrsnuti drevne egipatske rituale kojim su stvarani kraljevi. Njegova nastojanja očuvana su u Svitcima s Mrtvog mora za koje autori vjeruju da su bili zakopani ispod Herodovog hrama u Jeruzalemu, a koje su početkom XII. stoljeća iskopali vitezovi Templari.
Istine sadržane u tim svitcima dale su potpuno novo svjetlo na učenja pripisivana Isusu, zbog čega su Templari (koji su usvojili u njima sadržana stara znanja i rituale) u XIV stoljeću, bili zabranjeni i iskorijenjeni. No, svitci su po mišljenju autora spašeni, te preneseni u Škotsku u kojoj su preživjeli vitezovi Templari nastavili tajno djelovati, progonjeni od Crkve koja ih je proglasila obožavateljima Satane, ne želeći da templarska znanja postanu javnim dobrom. Jer, ta su znanja govorila o bratstvu, jednakosti i slobodi. Potomci škotskih templara (od kojih se jedan dio nastanio na novom kontinentu, Americi, prije Kolumbova otkrića, što se također dokumentira povijesnim činjenicama i samim imenom kontinenta, po La 'Meriki, templarskoj istočnoj zvijezdi) najzad su uskrsnuli i sam templarski red u novoosnovanoj masoneriji.
Lomas i Knight vjeruju da se svitci i danas nalaze zakopani ispod škotske kapelice u Rosslynu koja svojim tlocrtom do detalja imitira Herodov hram u kojem su svitci (poput Zavjetnog kovčega) bili skriveni. Liberalna učenja sadržana u svitcima doprinijela su uspostavi prve demokracije svijeta, jer su upravo zahvaljujući masonsko-templarskoj intervenciji stvorene Sjedinjene Američke Države.
O takvim spekulacijama, ili hipotezama, može se dvojiti, no činjenica je da pronalazimo začuđujuće veliki broj masona među osobama iz vrha javnog, ekonomskog i političkog života. Masoni su najbogatiji bankari i kapitalisti svijeta (Rotshild, RockefeIler, Vanderbilt, Chrysler, Citroen, Ford, Gillet, Hiiton, Aga Khan, Sir Lipton), ima ih mnogo u filmskoj i show business industriji (Zanuck, Wyler, John Wayne, Warner, WaIlace, Peter Sellers, Mayer, Bob Hope, Oliver Hardy, Clark Gable, Douglas Fairbanks, Cecil DeMille, Nat King Cole, Louis Armstrong, Walt Disney, Charlie Chaplin, Ziegfeld), velik je broj političara i državnika masona (Simon Bolivar, Winston Churchil, kraljevi Edward VII. i VIII, George VI, FBI Hoover itd.) te umjetnici (Bertold Brecht, Robert Burns, Mark Twain, Arthur Conan Doyle, Rudyard Kipling, Wolfgang Amadeus Mozart, Aleksandar Puškin, Sir Walter Scott, William Shakespeare, Jean Sibelius, Oscar Wilde)... Gotovo svi američki astronauti bili su, također, masoni. Popis bi mogao ići u nedogled, jer su masoni i mnogi južnoamerički i azijski predsjednici (i diktatori, npr. Pinochet, Sukarto). Velik broj europskih političara blizak je masonskim idejama, ili su sami masoni (Kohl, Annelli, Schmidt, Vance, Brandt, Mitterand), pa se čak i ime Josipa Broza povezivalo uz fenomen slobodnog zidarstva. Masonima su bliski, mnogi ih smatraju tek produženom masonskom rukom ili neznatno prerušenim, demistificiranim masonima, članovima Rotary cluba.
Masoni i masonima skloni pojedinci, isticat će dobrotvornu, humanitarnu, liberalnu, demokratsku, moralnu i altruističku dimenziju slobodnog zidarstva, dok će skeptici ukazivati na masonsko lice iz sjene, sklono sebičnosti, vlasti i dominaciji.
Mnogi protivnici masonerije dolazili su iz totalitarnih krugova (masoneriju su zabranjivali fašisti, nacisti i komunisti), a antisemitizam je često išao ruku pod ruku s masonofobijom. Vrhunac takvog stava izražen je u povijesnom falsifikatu, famoznim "Protokolima sionskih mudraca", na koje se čvrsto oslanjala nacistička ideologija. Ti falsificirani dokumenti koji su predskazivali svjetsku, globalnu zavjeru Židova i masona s ciljem preuzimanja vlasti i dominacije nad cijelim svijetom, danas su raskrinkani kao izmišljotina antisemitske ruske carske tajne policije koja je trebala potaknuti i opravdati progone imućnih ruskih Židova. Na žalost, povijest je zabilježila kamo je ta tlapnja dovela. U globalnim razmjerima.
Istina se, kao i uvijek, nalazi negdje na sredini. Usprkos od masona proklamiranoj moralnoj i isključivo duhovnoj dimenziji reda, i usprkos mržnjom i nepovjerenjem zadojenih predrasuda koje masone proglašavaju inicijatorima najpodmuklijih svjetskih zavjera, činjenica je da je masonerija dobro organiziran pokret koji ima veliki utjecaj na globalnu svjetsku politiku, te koji pojedinim članovima omogućava brzi uspon u karijeri i javnom životu zahvaljujući razgranatoj mreži utjecajnih pojedinaca, koji svoje djelovanje podređuju interesu organizacije koja ih je uzdigla.
Međutim, kao i u svim drugim fenomenima, i među masonima ima različitih ljudi - onih koji su karijeristi, kao i onih koji su mistici, onih koji su pragmatičari i onih koji su idealisti. Masonerija je tako nalik bogu Janusu koji ima dva lica - svjetlu i tamnu, materijalnu i duhovnu, praktičnu i spekulativnu, drevnu i modernu...
Izvor:
- JET SET magazin