Na starodrevnost koncepta slobodnog zidarstva ukazuje više elemenata: njegova povezanost s učenjima antičkih misterija i zadržan ritualni način rada tih inicijacijskih sustava te privrženost tradiciji i pomalo arhaični vokabular. Istodobno, ono je jedan relativno moderan projekt koji na sinkretički način sažima i vrednuje načela različitih filozofija i religija, uzimajući od svega ono što predstavlja univerzalne humane vrednote. S obzirom da je u svojoj konačnoj organizacionoj formi simboličko slobodno zidarstvo nastalo unutar zapadnog kulturnog okruženja, te da je njegovu prvu konstituciju napisao prezbiterijanski pastor, razumljivo je da se ono ipak najviše oslanja na tradicionalni kršćanski svjetonazor.
Pošto je taj dokument sastavljen prije više od tristo godina, treba naglasiti njegovu revolucionarnost u to doba, izraženu stavom da „slobodni zidar nije više obvezan štovati službenu državnu religiju, već prema vlastitoj savjesti religiju u kojoj se svi ljudi slažu.“ U to je vrijeme slobodno zidarstvo bilo pod jakim uplivom europskog prosvjetiteljstva i istodobno njegov značajan promotor. Neovisno o čvrstim staleškim podjelama u društvu, u loži su mogli zajedno sjediti trgovac, plemić i zanatlija. Mnogi slobodni zidari, znanstvenici i umjetnici, u to su vrijeme osobito u Engleskoj i Francuskoj ostvarili genijalna djela i ostali za povijest svoje zemlje upisani kao nacionalni junaci. No, vratimo se u naše vrijeme.
Slobodno zidarstvo, dakle, nije religija, niti eventualna zamjena za religiju. Ono nema dogme, nema svoju teologiju, nema sakramente i ne nudi ni oprost niti spasenje. Ono redovito ističe kako slobodni zidar uz usvajanje slobodnozidarskog nauka zadržava i svoju religiju koju je usvojio odgojem u svojoj specifičnoj sredini te da oni ne mogu biti u koliziji. Isto tako je važno dodati kako slobodno zidarstvo od svojih članova ne zahtijeva ispovijedanje bilo koje konkretne vjere. Mnogima pažnju odvlače u krivom smjeru pojedini elementi crkvenog rituala – prisutnost oltara, svijeća, svevidećeg oka i sličnih stvari u posvećenom prostoru lože, koji nazivamo hramom.
Obrazovanog čovjeka, bez obzira je li on vjernik ili nije, to ne bi trebalo zbunjivati ako zna da je jezik slobodnih zidara, jezik simbola. U slobodnom zidarstvu baš sve se izražava simbolima i alegorijama. Svatko, tko se bavi proučavanjem humanističke misli, nema problema, na primjer, pri susretu s imenima različitih božanstava, s različitim teologijama i drevnim učenjima. Onaj, koji zna što traži, prepoznat će i naći to jednako u Izidinim ili Mitrinim obredima, u kabali ili učenju sufija, Isusa, Bude ili Konfucija, baš kao i u filozofiji i etici slobodnog zidarstva. Izvor znanja i ime učitelja nisu važni, bitno je svjetlo koje oni donose svijetu.
Smisao slobodnog zidarstva, odnosno njegova svrha, izgradnja je boljega sebe, volja da se u svoj život unese više ljepote, istine i svjetla, uz nadu da će se bar dio toga dobra prenijeti i na okruženje i unaprijediti život društvene zajednice. Misija slobodnih zidara je ostvariti miran, dostojanstven i sretan život u sigurnosti i slobodi. Premda to zvuči dosta utopistički, takvim stavovima suprotstavljamo se današnjem ciničnom vremenu konzumerizma, vulgarne eksploatacije ljudi i sve veće nepravde i nesigurnosti koje obilježavaju naše živote. „Materijalno bogatstvo svijeta prati duhovna praznina. Unatoč tome što smo sve više informirani, znanja i mudrosti je sve manje.“ Stoga je zadaća slobodnog zidara „svojim životom svjedočiti slobodu, čast, humanost, iskrenost, bratstvo i jednakost među ljudima“.
Suprotstavljamo se svakoj nesnošljivosti, sektaštvu i fanatizmu; protivni smo svemu što ljude dijeli i okreće jedne protiv drugih. Slobodno zidarstvo je izvjestan svjetonazor koji općenito promiče ideju da je život univerzalan, da smo neraskidivo povezani sa svime živim ne svijetu i stoga su svi ljudi braća, bez obzira na sve drugo što ih može dijeliti. Slobodni zidari stavljaju naglasak na slobodu kao najvažniju od svih vrednota. Sloboda, naravno, nikad nije apsolutna, čovjek može uživati samo onoliko slobode koliko je sam spreman osvojiti i braniti. Prva od svih sloboda umnom čovjeku je sloboda misli i izražavanja.
Ovdje vrijedi napomenuti kako se slobodni zidari međusobno bitno razlikuju od nekih drugih skupina koje su u osnovi puno homogenije, kao na primjer navijačke skupine. Slobodni zidari su unatoč masovnosti, individualci. Svatko od njih na svoj način percipira ideju slobodnog zidarstva i svatko se po vlastitoj pameti opredjeljuje za način na koji će živjeti „svoje slobodno zidarstvo“. Neki to čine na način da na prvo mjesto stavljaju praktično pomaganje nevoljnika, drugi, proučavanjem komparativne filozofije i religija svijeta u odnosu na slobodnozidarski nauk, treći, tražeći kroz sociološki pristup odgovore za probleme u društvu, četvrti, učeći napamet do savršenstva svoje rituale i proširujući znanje na takozvanim višim stupnjevima i slično. Svi su samo djelomično u pravu. Mudrost se ne nalazi na nekom određenom mjestu koje treba posjetiti i uzeti je. Mudrost se sastoji u načinu usvajanja i primjene onoga što si naučio. „Nije pobožan onaj koji zna sve božje zakone napamet, već onaj koji ih se pridržava.“
Slobodnozidarski ritual nije ceremonija, već život koji treba proživjeti.
Naš rad na sebi nema druge svrhe osim da sebe uzdignemo. Odavno sam odbacio ideju da možemo, pa čak niti indirektno, poboljšati svijet. Međutim, ako radimo predano iz čvrstog uvjerenja, svijetu možemo ponuditi nešto što jeste dragocjeno i danas potrebno možda više nego ikad – svoju izvrsnost, sebe kao uzor.
Veliki majstor Velike lože Hrvatske