Lože su uredno prijavljena društva.
Molbe za upis potpisuje deset hrvatskih građana.
Popis je čak objavljen u "Slobodnoj Dalmaciji"
Pisac Branko Šomen, autor slobodnozidarske čitanke "Amenkamen"
Večernji list, REVIJA, 16.02.2002, razgovarao Denis Derk
Branko Šomen ugledni je slovenski pisac i publicist koji već dvadesetak godina djeluje u Hrvatskoj. Autor je mnogih filmskih scenarija, među njima i za film Rajka Grlića "Samo jednom se ljubi". Američka kuća Paramount otkupila je Šomenov scenarij za film o holokaustu. Šomen je autor intrigantne slobodnozidarske čitanke "Amenkamen" upravo izašle u nakladi izdavačke kuće Lumen.
U Hrvatskoj ima knjiga o slobodnim zidarima, ali do sada još nije bilo slobodnozidarske čitanke. Zašto ste napisali baš čitanku?
- Kada sam 1963. godine došao u Hrvatsku, o Hrvatima i hrvatskoj kulturi nisam znao gotovo ništa. Tada sam počeo čitati knjige o hrvatskoj povijesti i naletio na Slovence koji su između dva rata dolazili u Zagreb i ulazili u slobodnozidarske lože. Tada me zaintrigiralo slobodno zidarstvo u Hrvata. U ono doba o toj su temi postojale samo dvije knjige. Knjiga Ivana Mužića "Masonstvo u Hrvata" i "Masoni u Jugoslaviji" Zorana D. Nenezića. Mužić je uzimao neke podatke od Nenezića koji je površno pisao o slobodnom zidarstvu na tlu Jugoslavije, a posebno u Hrvatskoj. U razgovorima u Hrvatskoj shvatio sam da je slobodno zidarstvo termin koji se uvijek upotrebljava kada netko nekoga želi vrijeđati ili ocrniti. Odlučio sam sa skromnim znanjem napraviti čitanku. Napisao sam trideset i tri simbolična poglavlja, što je najviši stupanj u Škotskom redu. To su poglavlja u kojima se bavim teorijom, estetikom i ideologijom slobodnog zidarstva. Onda slijede poglavlja sa dvadeset i dva slova židovske, istodobno i slobodnozidarske abecede. Tu sam pokušao podastrijeti povijest, organizaciju i interesantne stvari, što nisu poznate javnosti. Objavljujem i popis lažnih slobodnih zidara koji su živjeli i na našim prostorima. To su braća Zanović o kojima je knjigu "Sva moja braća" napisao i Milo Dor. U znakovlju i opremi knjige ima mnogo slobodnozidarskih simbola za one koji znaju gledati.
Prvi su bili Drašković i Gundulić
Napisali ste da je čitanka namijenjena slobodnim zidarima i onima koji će to tek postati. Je li njezin cilj omasoviti broj masona u Hrvatskoj?
- Studirajući povijest slobodnih zidara, shvatio sam da Hrvati imaju izvanredno bogatu tradiciju. Već su 1742. u prvoj bečkoj loži "Die drei Kanonen" bila dvojica slobodnih zidara iz Hryatske. Jedan je bio conte Sigismund Gondola Gundulić, a drugi Kazimir Drašković. Obitelj Drašković iznjedrila je još pet slobodnih zidara. Između dva rata u Zagrebu bilo je 505 slobodnih zidara. Najezdom fašizma lože su i u Hrvatskoj bile zabranjivane, posljednja je zatvorena 1940. godine. Svi su totalitarni sustavi protiv slobodnog zidarstva pa je protiv bio i komunizam. Bilo je nekoliko malih pokušaja da se obnovi slobodno zidarstvo na tlu bivše Jugoslavije, ali je završavalo neuspješno i trajalo po nekoliko dana. Tek s padom Berlinskog zida u zemlje Istočne i srednje Europe preko noći vraćaju se slobodni zidari i otvaraju lože. Tako je bilo u Mađarskoj, Češkoj i bivšoj Jugoslaviji. No potonja se loža brzo raspala. Neki slobodni zidari shvatili su da ne može egzistirati Velika loža Jugoslavije i zauzeli su se za nacionalnu ložu Slovenije i nacionalnu ložu Hrvatske. Potporu su dobili u Beču. Tako su najprije osnovali deputacijsku ložu IIIiriju, u koju su, osim Austrijanaca, ušli Hrvati i Slovenci. Počelo je skromno. Bilo je pet, šest ljudi koji su bili u takozvanoj beogradskoj loži, pa su se afilirali u takozvanu deputacijsku ložu Iliriju. Bit će točno deset godina 23. ožujka od kada je prvih trinaest hrvatskih slobodnih zidara u Beču bilo primljeno među slobodne zidare. Od tada je do danas broj narastao na više od sto. Normalno je da se slobodni zidari žele širiti kao svaka organizacija. No traže časne ljude i na dobrom glasu. Danas je veliko pitanje što znači biti na dobrom glasu i častan. Jesu li to hrvatski političari? Slobodno zidarstvo u Hrvatskoj nema utjecaja prema politici, ali je našlo sjajne ljude drugih zanimanja. Konstitucija Velike lože Hrvatske navodi da slobodni zidar mora voljeti svoju domovinu te živjeti po zakonima svoje domovine. Time je eliminirana svaka špekulacija da su slobodni zidari urotnici, rušitelji sustava, opasni za javnost. Sve su to izmislili oni koji su shvatili da, po svom habitusu, nisu časni i da ih nikada nitko neće pozvati među slobodne zidare. U slobodno se zidarstvo ne može ući kao u vatrogasno društvo, netko vas mora pozvati.
Rezerve prema ženama
Slobodni zidari poistovjećuju se s tajnosti. Koliko se o njima u javnosti smije znati?
- Slobodno zidarstvo nije politička stranka ni vjerska sekta. Tajnosti koje slobodno zidarstvo gaji tiču se samo rituala. Sve je drugo javno. U Europi i SAD-u možete ući u knjižare i kupiti bilo koju slobodnozidarsku knjigu. No i tamo kada objavljuju rituale, ne pišu kako se izvode. A taj je ritual po pričanju povjesničara, star kao civilizacija. Vezan je od Mezopotamije, Babilona, Solomonov hrama, egipatskih piramida, templara do danas. Slobodno je zidarstvo veoma precizno formuliralo tekst unutar rituala. Taj tekst ima strahovitu vrijednost i kada ga čovjek nekoliko puta pročita, shvati da je prikupljena filozofija čovječanstva. Tajni nema, jer je tajna u slobodnom zidarstvu čovjek sam.
U knjizi se govori i o odnosu slobodnog zidarstva prema ženama. Zašto postoje rezerve prema ženama?
- Kada slobodni zidari pozovu profanog čovjeka u svoj savez, kažu mu da mora obavijestiti svoju suprugu, odnosno "ženu koja mu je srcu najbliža". On će kao neofit stupiti u slobodno zidarstvo. Diskrecija se zaustavlja kod žene. To je veoma delikatno i moram vam reći da supruge svih slobodnih zidara, ne samo u Hrvatskoj, nigdje nikad ne govore da im je suprug slobodni zidar. One ponekad mogu ići na neke susrete, koji su uglavnom na Ivanje. Taj je blagdan dvaput u godini, u lipnju i prosincu. Tada se organiziraju večere sa damama, odnosno sa sestrama. U Francuskoj, SAD-u i Nizozemskoj postoje i ženske i miješane lože, u kojime su i muškarci i žene, uglavnom bračni parovi. Između dva rata miješane su lože postojale i u Hrvatskoj. Danas ih u Hrvatskoj još nema.
Među brojnim umjetnicima koji su bili slobodni zidari, pišete o Mozartu. Zanimljivo je da se neke Mozartove mise za liturgije izvode u katoličkim crkvama. Kako to spojiti?
-Mozart je napisao i nekoliko posebnih skladbi sa slobodnozidarskim tekstovima i glazbom. Kada je crkva dopuštala da se Mozart izvodi, nije znala za koga ih je skladao. Tu je i Sibelius. Mozart je bio veliki slobodnozidarski brat. Njegova glazba još se danas interpretira gotovo po svim ložama u svijetu.
Pišete de je bečki kardinal u mirovini Franz König pridonio popravljanju odnosa slobodnog zidarstva i Katoličke crkve?
- Posljednji takav dekret izašao je 1983. godine. Jednostavno, Katolička je crkva obećala da se neće miješati u život slobodnih zidara i obratno. To ne znači da Katolička crkva tolerira slobodne zidare. Ima pojedinaca koji nisu pročitali taj dogovor. U Hrvatskoj tako izlaze izjave svećenika koji onako usput napadaju slobodne zidare, koji pak na takve tekstove i izjave nisu reagirali.
Obnoviti kuću u Vlaškoj
U knjizi pišete i o nekim zagrebačkim biskupima koji su bili masoni, ali i o kući u Vlaškoj ulici u kojoj su se okupljali slobodni zidari, pa i biskupi dolazeći do nje podzemnim hodnikom od obližnjeg Kaptola. Kuća je danas trošna, a vi predlažete obnovu i pretvaranje u muzej?
- U Europi ima malo takvih kuća. To bi mogla biti izvanredna prednost hrvatske politike i kulture. U knjizi sam izrazio želju koja ne ovisi o meni ni o slobodnim zidarima. Ta je kuća u vlasništvu i obnova bi bila skupa. Kada bi je dobili, hrvatski bi slobodni zidari pozvali u pomoć europske koji bi s takozvanom udovičkom vrećom pomogli da se tu napravi hram u kojem bi mogao biti i lokal što bi izdržavao prostor lože usred grada. Taj prostor ima veliku tradiciju. Katolička je crkva posljednjih nekoliko godina priznala da je biskup Maksimilijan Vrhovac bio slobodni zidar, uz primjedbu da nije bio slobodni zidar nakon što je postao biskup. Slobodni zidar nakon zakletve ostaje slobodni zidar do kraja života. Kada pratite biskupov dnevnik, vidite da se do smrti 1828. družio sa slobodnim zidarima. Katolička crkva preskočila je još jednoga biskupa slobodnog zidara, Josipa pl. Galjufa. On je bio i starješina lože "Mudrost-Prudentija", a njegov brat Maksimilijan Vrhovac u toj je loži bio govornik. U knjizi sam objavio i imena drugih svećenika slobodnih zidara. Ima ih više od dvadeset.
Kakva je situacija s članstvom danas?
- Lože su uredno prijavljene državi. Molbe za upis potpisuje deset hrvatskih građana. Popis je čak objavljen u "Slobodnoj Dalmaciji". Gdje je prisutno slobodno zidarstvo, tamo je i demokracija veća.
Spominjete i kuću u Nazorovoj ulici koja je bila hram hrvatske lože. Imaju li slobodni zidari imovinu koja im se mora vratiti?
- Slobodni zidar koji je bio vlasnik lože prodao je tu kuću 1936. godine. Kuća je mijenjala vlasnike. Poslije rata je nacionalizirana i da nas tamo stanuje nekoliko obitelji. Prostor je hrama uništen. Preuređivanje bi kuće stajalo mnogo, jer je 1912. kada je hram otvoren, bila umjetnina za sebe, jer su interijer opremili poznati kipar i slikari.
Bilo bi sjajno da rade za hrvatsku Vladu
Ima II u svijetu slobodnih zidara među političarima?
- U Americi je slobodno zidarstvo utemeljilo Ustav. Više od trideset američkih predsjednika bili su slobodni zidari. Danas su hramovi i velike lože zgrade na kojima na ulazu piše da je to masonska kuća i u njih može ući svaki Amerikanac. Dio je svjetske politike pod utjecajem slobodnih zidara, no dio je ljudi to iskoristilo. Tu je slučaj lože P-2 u koju su ušli ljudi koji nisu shvatili što je slobodno zidarstvo, pa su napravili veliku štetu talijanskom i europskom slobodnom zidarstvu. U Europskom parlamentu sjedi mnoštvo slobodnih zidara koji rade kao savjetnici u mnogim europskim vladama. Bilo bi sjajno kada bi slobodni zidari radili i za hrvatsku Vladu, jer bi unijeli širinu, internacionalizam i drugačiji kriterij razmišljanja.
Ne slikaju se za dobro koje čine
Koji su ciljevi slobodnih zidara?
- Oni u časni ljudi, a časni su ljudi u svim društvima srednje Europe siromašni. Kada sam u Beču pokazao film Petra Krelje o Vukovaru, bila je scena s djevojčicom koja je plakala. Jedan od ljudi koji je gledao film, novčano je pomagao toj djevojčici dok nije postala punoljetna. Ona nije znala tko šalje novac. Slobodni se zidari od sličnih organizacija razlikuju po tome da se ne slikaju, bez obzira na to kakvu pomoć pružaju ili prikupe. Ciljevi se mijenjaju iz dana u dan, ali svi su pozitivni.
Krkleca sam ispustio, a i on je bio zidar
Što je cilj slobodnog zidarstva?
-Slobodno zidarstvo ima neproučenu prošlost, nesigurnu sadašnjost i veliku budućnost. No to su slobodni zidari rekli prije dvije stotine godina. Skupljajući materijal za tu knjigu, počeo sam sakupljati imena svih slobodnih zidara u Hrvata. Imam više od 1700 imena članova loža od 1742. do 1940. godine. To su sve mrtvi ljudi, jer imena živih nitko ne smije objavljivati. Mislim da će taj popis biti pravi bestseler. U toj sam knjizi ispustio ime Gustava Krkleca, koji je bio slobodni zidar i ostavio veliku arhivu. On se i poslije Drugoga svjetskog rata dopisivao osovljavajući se s "dragi moj bratec". Veliki je arhiv o slobodnim zidarima iz Beograda prije Drugoga svjetskog rata premješten u Beč, a onda je došao u ruke Crvene armije. Arhiv se potom našao u Moskvi, a s našeg se područja nalazi sedam metara materijala. Ruski povijesni Institut dopušta fotokopiranje, a svaka stranica stoji dolar. Prije nekoliko mjeseci francuski slobodni zidari otkupili su dio koji se odnosi na njih i odvezli kući dva kamiona materijala.
Nema dokaza da je Tito bio mason
Kao slobodne zidare spominjete mnoge uglednike, od lve Andrića, Vladimira Vidrića do Ivana Meštrovića. Često se nagađa da je mason bio i Josip Broz Tito. Ima li tu istine?
- Do sada još nitko nije našao dokaze da je Tito bio mason. O tome se špekulira i u to ne bih ulazio. Svjetska slobodnozidarska organizacija nema te podatke.
Izvor:
- Večernji list