MASONI, ORGANIZACIJA KOJA NIJE TAJNA, ALI IMA SVOJE TAJNE
Tjedan, 16.03.2002, piše Stanko BAŠIĆ
Od 24. lipnja 1717. godine, na dan Sv. Ivana Krstitelja kad su se četiri slobodnozidarske lože udružile u Veliku ložu Londona-čije su se ideje naglo širile cijelim svijetom - počinje polujavna-polutajna zaplotnjačka djelatnost pojedinaca i skupina (muškaraca) koji se među sobom zovu braćom iniciranom u tajne koje su nedostupne tzv. običnim (profanim) ljudima i čiji su ciljevi najčešće u suprotnosti s dostignutim institucijama građanskoga društva, protiv poštovanja institucije Crkve, nacije, vjere, obitelji, a za radikalno poštivanje autonomije slobodne volje, slobodne odluke pojedinca, koji u zajednici sa sebi sličnima (masonskom hrvatstvu), zamišljaju i ostvaruju tajne planove o novom svjetskom poretku izgrađenom na ruševinama građanskoga društva. Tako bi, otprilike, glasile optužbe brojnih antimasonskih knjiga među kojima i rijetkih koje su pisali oni koji su nakon dužega članstva otpali od masonerije, a koje masoneriju opisuju kao stoglavu zvijer s isto toliko lica, uvučenu u sve pore političkoga, kulturnoga, gospodarskoga, duhovnoga života, u tisak, televiziju, glazbu itd. Slobodni zidari (masoni) sa svoje strane odgovaraju da je cijelo njihovo djelovanje utemeljeno na humanizmu i na ljubavi prema čovjeku pojedincu i ljudskoj vrsti kao cjelini, na ljubavi i poštovanju prema svemu stvorenomu, najdublje poštovanje prema Velikom Graditelju Svih Svjetova, na punoj toleranciji među religijama, na punom poštovanju ljudskih prava, na punoj otvorenosti među nacijama, državama, rasama, na shvaćanju da su sva ljudska bića braća, ali i na inzistiranju da je svaki čovjek mikrokozmos u odnosu na makrokozmos. Na prigovor da djeluju kao tajna, podzemna, zaplotnjačka organizacija, masoni odgovaraju: slobodno zidarstvo (masonerija)je do 1717. godine djelovalo kao tajna organizacija zbog društvenih okolnosti u kojima je svako slobodoumno djelovanje bilo zabranjeno, da je nakon 1717. godine izašlo u javnost - o čemu svjedoče i brojne knjige i publikacije koje su objavljivali masoni - ali da ono i dalje ostaje organizacija koja "nije tajna, ali koja ima svoje tajne".
Ako su ciljevi i smisao masonerije tako visoko humanistički nastrojeni-kako to sami masoni govore-čemu onda tajnovitost njihovih sastajanja u ložama, čemu tajni znakovi prepoznavanja, zapitat će iz ovih ili onih razloga-manje opterećeni ljudi. Ako su masoni tako moćni - kao što se o njima govori-zašto svoju moć raspodjeljuju među svojim članovima, a ne usmjeruju je prema svim ljudima kao braći, ako se u bratstvo, slobodu i jednakost zaklinju kao u svoje svetinje? Je li slobodno zidarstvo plemstvo duha - kako ga je zamišljao njemački filozof i otpadnuti mason G.W. Fichte ili pak plemstvo stare i osobito suvremene političke i ekonomske moći dostignute u procesima ekonomske i političke integracije svijeta pod imenom globalizacija? Je li tajnovitost slobodnih zidara motivirana samo njihovim ritualima prijema u slobodne zidare ili pak zbog puna bitnijih rasprava o političkom i ekonomskom ustrojstvu zemlje u kojoj djeluje? Je li tajnovitost samo posljedica masonskog ustrajavanja na podjeli ljudi na prosvijetljene i profane - podjela na kojoj su takoreći od pamtivijeka inzistirale sve misterijske religije?
Čemu tolika strogost šutnje na koju se zaklinje svaki muškarac koji stupi na prvu stepenicu (učenik) slobodnog zidarstva i čemu tolike prijetnje za prekršajni zavjet šutnje? Sasvim je sigurno da na svjetskoj razini ne postoji jedinstvena slobodnozidarska organizacija, s jedinstvenim učenjem i metodama, već da postoje različite tradicije, s različitim naglascima o pojedinim bitnim pitanjima čovjeka pojedinaca i ljudskoga društva kao cjeline, u okviru kojih jedna tradicija naglašava globalna politička i ekonomska pitanja, druga tradicija naglašava duhovna pitanja u okviru kojih okultizam, ezoterija ili pak jednako poštovanje svih religijskih tradicija dolaze u prvi plan djelovanja. Ili je, pak, riječ o cjelovitom učenju koje za cilj ima riješiti najveću zagonetku svijeta i stvaranja, a to je zagonetka čovjeka pojedinca, istodobno oslobođenoga svih društvenih stega (institucija) kojima su ga sputavale ideologije, a istodobno odgovornoga za sebe samoga, svjesnoga i prosvijetljenoga za tajne. Stvaranje, i tajne svega stvorenoga. Što znači noahitski, a što mihaelitski princip? Očuvanje i produžetak izabranih i rat Sinova Svjetla protiv Sinova Tame, o kojima govore gnostički esenski spisi otkriveni kod Nag Hamadija?
Ako pokušate neopterećeno uči u fenomen slobodnoga zidarstva, sasvim je sigurno da ćete naići na brojne prepreke koje slobodni zidari svjesno postavljaju. Čemu mistifikacije? Primjera radi, u nedavno objavljenoj knjizi Branka Šomena "Amenkamen. Slobodnozidarska čitanka" kaže se sljedeće:
- Slobodno zidarstvo je posljednji pravi inicijacijski savez, nastao u srednjovjekovnim graditeljskim radionicama i koji se služi njihovim oblicima ponašanja. Ujedinjuje muškarce koji se nazivaju braćom, bez obzira na religiju, rasu, socijalni status ili pripadnost nekoj državi. (...) Bore se za toleranciju, slobodu i dostojanstvo čovjeka. (...) Slobodno zidarstvo nije samo sebi svrhom, nije nikakva tajna, nego društvo najozbiljnijih duhovnih radnika koji vode društvo do najviših ljudskih ideala, prema onom vremenu kada će čitavo čovječanstvo biti jedna velika, dobro organizirana obitelj, kada će čovjek ponajprije biti čovjek, kada čovjek neće tražiti pomoć i rješenje s neba, iz ultramontanskog svijeta, nego će se uzdati u sebe i oslanjati se na drugog čovjeka, na ljudsko društvo.
Šomenova knjiga "Amenkamen" kao pokušaj uravnoteživanja teorijskih tekstova masonerije s povijesti masonerije u Hrvatskoj - polazi od otkrivanja jedne tradicije utemeljenja masonerije, od srednjovjekovnih zidarskih gildi, zidara koji su se udruživali u zidarske cehove, makar u slobodnozidarskoj tradiciji postoje tumačenja i drugih tradicija, na primjer ona tradicija koja govori da su slobodni zidari izrasli na povijesti i iskustvima vitezova templara ili pak tumačenja koja povijest masonerije vezuju za gradnju jeruzalemskoga Hrama, pa čak i mnogo dalje, do samoga Abrahama i Babilona. U okviru ovih tumačenja tajna čovjekova života i prosvjetljenja predstavlja se kroz metaforu Hrama kao savršenoga modela svijeta, te metaforu Čovjeka koji od neobrađenog kamena (tjelesnoga, prirodnoga stanja) postaje izglačana, obrađena kocka koja se ugrađuje u Hram:
Da bi pojedinac postao obrađena kocka, mora proći ne samo inicijacijski prvi stupanj uključivanja među slobodne zidare, već mora težiti da postane Meštar, onaj koji je sposoban širiti tajnu znanja gradnje među novim pripravnicima i učenicima. Pažljiviji promatrač će međutim među ovim naoko svjesnim mistifikacijama podrijetla slobodnozidarskoga Bratstva pronaći zajednički temelj, a riječ je o metafori izgradnje novoga čovjeka u odnosu na prevladavajuću sliku čovjeka u određenom vremenu.
Tako bi i priča o vitezovima templarima, ili pak priča o srednjovjekovnim zidarima katedrala i dvoraca mogla biti protumačena kao svjesno mitiziranje povijesti slobodnoga zidarstva, koja kao "očišćena" priča govori o otkrivanju tajnih znanja (navodno su vitezovi templari u podzemnim hodnicima jeruzalemskoga Hrama otkrili tajne gradnje Hrama odnosno tajne Geometrije) i uvođenju u tajna znanja onih pojedinaca za koje slobodni zidari-ocijene da su po svojim životnim opredjeljenjima sposobni primiti i širiti "tajno znanje".
Naravno, modu najveće graditeljske tajne spadaju tajne gradnje piramida, bolje reći tajni smisao ne samo vanjskoga nego prije svega unutrašnjega njihova rasporeda, i što te piramide znače u odnosu na svijet nebeskih odnosa i sila odnosno na analogije zemaljskoga i nebeskoga.
Inicijacija (uvođenje) u slobodnozidarsko Bratstvo - s ritualima koji su manje-više poznati i za "profani svijet" - tek je uvod u mnogo ozbiljnije rasprave i ozbiljnije djelatnosti koje slijede u hijerarhiji od tri ili pak trideset i tri stupnja masonerije.
Masonska temeljna učenja o čovjeku i svijetu u bitnomu su prožeta učenjima u njihovim različitim vidovima, bilo da je riječ o židovskoj kabali, hermetizmu, bilo okultizmu i ezoteriji, a koji svi zajedno uče da iza onoga što obično zovemo objektivna stvarnost stoji puno dublja stvarnost o kojoj govore tzv. tajna znanja, a riječ je o onoj dubljoj stvarnosti na kojoj počiva ne samo položaj Zemlje u kozmičkom i univerzalnom svemirskom redu, već i sve ono što je stvoreno na Zemlji, naravno i čovjek, kao kruna zemaljskog stvaranja. Nije, dakako riječ samo o vezama slobodnih zidara s kabalizmom, hermetikom, okultizmom i ezoterijom, već o tome da su slobodni zidari bili nositelji upravo tih i sličnih tradicija, od davnine sve do naših dana.
Kada se inicirani u masonsko Bratstvo upozna - i prihvati "tajna učenja" o mnogo dubljim strukturama svijeta i čovjeka od onih učenja koja svijet i čovjeka svode na različite upotrebne vrijednosti, razumljiv može biti i zanos i predanost iniciranoga, isto tako i osjećaj elitizma.
Riječ je, dakako, o tipičnim osjećajima koji se javljaju u svim skupinama koje gaje dublje zajedništvo, zajedništvo prožeto ne samo idejama koje ih vezuju, nego i brigom o svakom članu Bratstva za njihovim napredovanjem, raspodjelom moći i skrbi u nepovoljnim situacijama. Je li slučajno da je u zemlji u kojoj je rođeno moderno slobodno zidarstvo, u Engleskoj, još i danas zakonom propisano da se članovi masonerije moraju izjasniti da su zaista masoni, kako se ne bi ponavljali neki teški slučajevi iz britanskog sudstva u kojima su masoni na visokim društvenim položajima štitili svoju "braću" na način da su interese Bratstva pretpostavili interesima zakona.
A da slobodno zidarstvo ne čine samo spekulacije o kozmološkom porijeklu čovjeka, o povezanosti svega sa svime, samo učenje o otkrivanju tajnih sila koje vladaju svijetom i čovjekom, samo učenje kako ljudi "mogu postati bogovi", svjedoči i onaj tijek slobodnog zidarstva koji je bio do srži uronjen u revolucionarne društvene promjene, od američke i francuske revolucije, pa do Oktobarske revolucije, a u kojima su masoni ne samo sudionici, nego i prije svega ideolozi i rukovoditelji.
O tom aspektu masonerije prošle je godine na hrvatski jezik prevedena knjiga Jaspera Ridleya "Slobodni zidari" u kojoj autor prilično detaljno analizira sudjelovanje masona u revolucijama i, što je zanimljivo, pokazuje da su masoni nerijetko bili na suprotnim stranama rovova. Ako je istina da danas u svijetu ima oko 100.000 masonskih loža - kao što tvrde autori knjige "Hiramov ključ" Christopher Knight i Robert Lomas (koji ne kriju da su masoni) - onda sa čovjek mora zapitati što je s onim idealima kojima se rukovodi masonerija; što je ostvareno s tim "društvom najozbiljnijih duhovnih radnika koji vode društvo do najviših ljudskih ideala" kako u uvodu svoje knjige govori Branko Šomen, jer je činjenica da je i francuska revolucija vođena pod parolom slobode, bratstva i jednakosti, a da je svijet na prijelazu u 21. stoljeće daleko od tih ideala, a sasvim realno i čvrsto utemeljen na modelu egipatske piramide i modernoga faraonstva, u okviru kojega postoji 15 posto bogatih i 85 posto manje ili više siromašnih ljudi i naroda u svijetu.
Jesu li slobodoumne ideje koje su vodile i najveće svjetske umove da postanu članovima slobodnih zidara, zaista zamišljali, piramidalno i faraonski ustrojeni svijet -ili -su pak sanjali slobodnog i sretnog svakoga čovjeka, oslobođenoga najrazličitijih stega i zloupotrebe čovjeka, i od kraljeva, i od careva, i od države, i od Crkava? Fichteov zagovor slobodnoga zidarstva kao duhovnoga plemstva zamišljenoga kao pokazatelja mogućih uzleta praktične ljudske duhovnosti, a ne suprotstavljenosti ovom ili onome modelu - ostaje kao trajna opomena i trajno pitanje krajnjega smisla slobodnoga zidarstva, unatoč svim njegovim zaista privlačnim pričama.
Izvor:
- Tjedan