Žene ne mogu biti masoni

O svečanoj instalaciji Velike masonske lože u Jugoslaviji

Kada je "UREDBOM O UKLANJANJU NACIONALNO NEPOUZDANIH SLUŽBENIKA IZ JAVNE SLUŽBE "(6.8.1941), vlast stare Jugoslavije zabranila rad masona i komunista te onih koji izražavaju simpatije prema njima zbog, kako se kazalo, "normalnog razvoja nacionalnog osjećaja i rada", prestala je u Jugoslaviji gorjeti buktinja i ideja slobodnih zidara.

Je li stoga, nakon 50 godina, 23. lipnja 1990. u Beogradu "Svečana instalacija Velike lože Jugoslavije", začetak ili samo nastavak djelovanja masona u Jugoslaviji?

Neosporna je činjenica da su svi totalitarni monistički sistemi branili postojanje slobodnih zidara, pa je to činio i Hitler, Staljin, ali i komunisti u zemljama realnog socijalizma.

Iza svakog pokreta stoji jedna ideja, ali i podrška. Da li osim ideje koju su nosili, još u davna vremena vitezovi templari koji su svoj red osnovali 1128. kao vojnički red sa svojim "Velikim majstorom" (Hugues de Payns), predstavljaju preteču slobodnih zidara, vrlo je teško reći, no podrška toj ideji koju danas u svijetu imaju slobodni zidari nije malena.

Ti posljednji duhovni vitezovi čovječanstva (Frances Mascons) preskočili su tzv. dnevnu politiku i pored svih protesta, osporavanja i prigovora.

Masoni ostvaruju duhovno jedinstvo svijeta

Povjerenje u Europu i duhovno jedinstvo svijeta danas pokušavaju ostvariti masoni.

Godine 1917. kad se kao "kraljevska umjetnost graditeljstva" u Engleskoj osnovala Ujedinjena loža ili slobodni zidari, tada je to bio odraz liberalnog prosvjetiteljstva baziranog na cehu stvaratelja - graditelja, klesara i arhitekata.

Onaj koji je stvorio svemir, vječni i beskonačni, dakle veliki graditelj ili "Strateg svemira", zadržao je do današnjeg dana svoje simbole koji su i simbol ovog zanimljivog pokreta, a to je šestar i trokut. Liberalno prosvjetiteljstvo i krajnje progresivna ideja pokreta zadržali su se do danas.

Jasno da isključivost, klerikalizam, pa i svaka vlast, nerado prihvaća nešto što je protiv vladajuće dogme. Stoga je pokret slobodnih zidara zadržao mističnost i tajanstvenost. Tko svoje tajne čuva za sebe ostaje uvijek svoj gospodar.

U svom početku pokret je uključivao liberalno-antiklerikalne intelektualce svoga doba koji su se okupljali polulegalno, pod strogo razrađenom hijerarhijom i posebnim ritualom kod učlanjenja.

Znakovi raspoznavanja, stisak ruke i simboli, ostali su tajna i do današnjih dana i jedini obrambeni mehanizam zapostavljenog i ugroženog intelektualca.

Način prijema - tajna

Način prijema u članstvo ostao je tajna, ali se profil članova mijenja tijekom vremena. Zanimljivo je da neki od masona tvrde da žene ne mogu biti masoni, jer žena može sačuvati tajnu samo ako joj niste rekli da je to tajna.

Organizacijska struktura slobodnog zidarstva nije se tijekom protekla tri stoljeća svoga postojanja gotovo ništa mijenjala. "Radionice", odnosno lože, objedinjuju se u velike lože, s time da je najveću tradiciju zadržala engleska Velika loža.

Masoni postaju osobe koje se dugo promatra, da bi tek tada bili preporučeni. Primaju se uz poseban ritual, zatim slijedi pripravnički staž, da bi kasnije prema tzv. "Škotskoj opservaciji" do najvišeg ranga došli kroz 33 stupnja.

Svaki stupanj ima svoje vrednovanje kroz kriterije koji su izuzetno složeni. Osnovni kriterij je zaštita individualnih prava, duboki humanizam i liberalizam, intelektualne sposobnosti, humanitarno djelovanje, a napose ugled kroz poštenje koje kandidat ima u sredini u kojoj živi.

Da bi se mogla zapaliti "velika buktinja" i da bi se instalirala Velika loža potrebno je osnovati tri slobodne zidarske lože uz pretpostavku postojanja adekvatnog kandidata koji mora biti mason s tri stupnja da bi postao vođa Jedinstvene lože ili Veliki majstor.

Upravo to je i bio cilj osnivačkog odbora Velike lože Jugoslavije koja je uz pomoć Ujedinjene Velike lože Njemačke i ostalih velikih loža Engleske, Škotske i Amerike instalirala Veliku ložu Jugoslavije krajem lipnja 1990. u AMFITEATAR HOLU Centra Sava. Toga dana skupili su se doista vrhunski čelnici "braća masoni" i to s priznatim međunarodnim ugledom. Osnovane su lože u Beogradu "Pobratim", "Sloga, Rad i postojanstvo", te loža koja će od jeseni djelovati u Zagrebu "Maksimilijan Vrhovac."

Dugogodišnja povijest masona u Hrvatskoj govori u prilog tradicije. U sedmogodišnjem ratu 1756. do 1783. još je od naprednih oficira u Glini osnovna prva loža, dok je u Zagrebu prva loža osnovana 1770.

Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac jedan je od istaknutih hrvatskih prosvjetitelja koji je napustio oficirsku karijeru da bi nakon studija teologije postao, rektorom Teološkog sjemeništa u Zagrebu. Na biskupskom zemljištu daje planski urediti park koji je po njemu prozvan Maksimir. Maksimilijan VRHOVAC je inače istaknuti nositelj masonskih ideja svoga doba.

Koliko je vremena trebalo proći da buktinja koju je zapalio Maksimilijan Vrhovac dobije buktinju "Univerzijade" i stadion Dinama koji se upravo u godini ponovnog upaljenja svjetlosti Instalacija Velike Iože Jugoslavije, nije baš proslavio događajima na tom maksimirskom nogometnom stadionu.

Možda je zato i potrebno da upravo u Zagrebu novoosnovana, a tradicionalna loža, nosi ime tog velikog čovjeka svoga doba loža "Maksimilijan Vrhovac".

Istaknuti znanstvenici, političari i humanisti Kukuljević, Strossmayer ili, pak Franjo Rački, osnivači su najveće naučne institucije Južnih Slavena toga doba, a to je Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.

Nadnacionalna koncepcija masona svijeta i Europe bila je i osnovna misao vodilja upravo tih intelektualaca koji su, prije svega, svoju pažnju posvetili onome što je spajalo ili razdvajalo Južne Slavene u prošlosti.

Upravo ti znanstvenici bili su i nositelji vrlo liberalne masonske ideje. Uostalom, unatrag 300 godina, svi poznati i vodeći ljudi svijeta bili su masoni. U Hrvatskoj su uz pomoć grofa Draškovića koji je utemeljitelj masonske ideje na našem tlu, osim Ivana Meštrovića, Pjera Križanića, Gustava Krkleca, Eugena Kvaternika; Mile Budaka i Ive Andrića, masoni bili i mnogi drugi akademici svih jugoslavenskih akademija.

U svijetu velikana masoni su bili mnogi kraljevi, carevi, ali i znanstvenici kao što su Voltaire, Bakunjin, Bach, Goethe, Disraeli, Mozart ili pak, bogati i uspješni ljudi kao što su Rotschild ili, pak, ljudi koji su mijenjali povijest čovječanstva.

I danas su članovi svjetskih loža osobe koje su vodeći ljudi svijeta. Priznati liječnici, humanisti, odvjetnici, znanstvenici i uopće ljudi velikih ideja uključeni su u tu organizaciju koja djeluje nadstranački, nadnacionalno te vrednuje individualna ljudska prava.

Kriteriji pristupa su izuzetno strogi, tako da osobe koje su se ogriješile o bilo kakve osnovne ljudske zasade, ne mogu postati članovi te organizacije.

Članovi - vodeći ljudi svijeta

Kad smo se, kao stručnjaci i branitelji, borili kroz slobodnu advokaturu za individualna prava, uvijek smo tvrdili da zvanje ne uzvisuje čovjeka, nego čovjek uzvisuje zvanje.

Kao što je problem devetnaestog stoljeća bio problem umiranja Boga, tako je problem dvadesetog stoljeća umiranje čovjeka i njegovih osnovnih ljudskih kvaliteta. Sloboda jednog čovjeka mjeri se prema slobodi koju ima njegov branitelj, tj. po zakonima koji advokatu jamče njegovu slobodu.

Slobodni smo ukoliko nam je savjest čista. Jedna od tih ideja je ideja masonstva, gdje je osnovna zaštita upravo zaštita čovjeka pojedinca. Masoni tvrde da se humanost sastoji u tome da čovjek nikad ne smije biti žrtvovan ni za što. Prema tome pravi put je samo put osjećaja i savjesti.

Jedan veliki mason rekao je "Budite svjetiljka sebi samima, budite vlastiti oslonac, ravnajte se prema istini u sebi kao prema jedinoj svjetiljci". Upravo ta svjetiljka je simbol masona. Želja za okupljanjem slobodnih intelektualaca postala je neminovnost nakon perioda režima koji nisu demokratski. Takvi režimi govorili su o zavjeri masona i Židova, ili, pak, komunista, dok su komunisti, došavši na vlast, upravo zabranili masone.

Intelektualna frakcija i uvijek vječno pitanje gdje se formiraju ljudske ideje i tko upravlja idejama, dovodi sve imalo inventivne intelektualce na rub spoznaje, ali i vječne znatiželje koja prelazi u mističnost.

Masoni nisu obuzeti nacionalnim mitovima, i stoga "svjetlost" koja se pojavila kao simbol u jugoslavenskim prostorima, ima svoju simboliku, ali i potrebni realitet:

Stoga je osjećaj bespomoćnosti u balkanskim nesporazumima stvorio i potrebu osjećaja koji su još u davnim vremenima vitezovi templari posvetili ideji kulture Europe, pa je ta elitna organizacija otvorila prostor slobodnih i nezavisnih upravo formiranjem i konstituiranjem Velike lože Jugoslavije.

Prema tome Europa je došla u Jugoslaviju da progovori s jugoslavenskim intelektualcima. Hoće li tradicionalizam smetati kriterijima nacionalnog mita i hoće li liberalizam smetati novokonstituiranim vlastima; jer tajnovitost i ritual ostaju izvan kontrole najbolje će osjetiti buduće masonske lože.

Državne vlasti u Beogradu 1990. sasvim su legalno dopustile i upisale masonsku ložu u registar.

Masoni tvrde da je svemir samo preludij za ono što treba reći. Rimokatolička crkva nije u posebno dobrim odnosima s masonima, za razliku od protestanata i drugih konfesija. Pojava masona je vježba demokracije, mitovi su, zapravo, otkrivanja i proročanstva za onog tko zna dešifrirati. Sve vrline su u povijesti čovječanstva imale mnogo propovjednika, ali malo mučenika. Jedna od vrlina je i znanje. Znanje je vrlina koja ujedinjava dvije najljepše ljudske osobine: pravednost i moć.

Tradicija masona živi u biti sadašnjosti i to je njezina bitnost. Ono do čega se teško dolazi ima najveću cijenu.

Masoni su opet među nama, a prošlost, kako oni kažu, je isto toliko neotkrivena kao i budućnost velikog svemira.

Silvije Degen (Slobodni tjednik, 11.07.1990)