PRVA OTVORENA OFANZIVA HRVATSKE MASONERIJE!
"Globus" otkriva: Što se, zapravo, krije iza potpuno neočekivanoga poteza Velike lože starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske, krovne organizacije ovdašnjega masonstva, da otvoreno, preko Interneta, objavi javnosti svoje političke i druge ciljeve, ali ne i personalne podatke o članovima?
WEB-STRANICE VELIKE LOŽE HRVATSKE:
Zašto hrvatski masoni strogo kriju od javnosti svoja imena?
Slobodni zidari završili su, čini se, formiranje svojih hrvatskih loža: u javnost su, preko Interneta i neformalnim putovima, dospjele informacije o Velikoj loži starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske te o manjim ložama od kojih se ona sastoji.
Dakle, o tome da slobodni zidari u Hrvatskoj normalno i svakodnevno djeluju, bez obzira na sve kontroverzije koje tu tajnu družbu prate od njezina osnivanja.
Instalacija slobodnozidarskog svjetla počela je, nakon pada komunizma, još u doba SFRJ, kad je, 1990., u Beogradu osnovana Velika loža Jugoslavije. Nakon međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, u prvu hrvatsku javnu masonsku organizaciju prometnula se deputatska loža "Ilirija", sa sjedištem u Beču. U toj bečkoj loži bili su ugledni zagrebački liječnici, odvjetnici, novinari, sveučilišni profesori i intelektualci, koji se nisu priklonili Velikoj loži Jugoslavije u Beogradu, odnosno koji su djelovali u inozemnim slobodnozidarskim udrugama.
Prijelomni je trenutak u hrvatskom slobodnome zidarstvu nastupio u rujnu 1994., kad je Ministarstvo pravosuđa registriralo Veliku ložu starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske kao udrugu građana. Bez obzira na javnost svoje registracije, slobodni su zidari nastavili rad u tajnosti, sve dok, nedavno, nisu promovirali svoje postojanje na globalnoj računalnoj mreži.
Stoga je zanimljivo vidjeti tko su bile ključne osobe masonstva u Hrvatskoj. Na popisu osnivača bili su Branimir Horvat, Zvonimir Tomić, Nenad Porges, Slobodan Kuvalja, Radovan Horvat, Nikola Würth, Dragutin Dumančić, Hrvoje Raguž, Zlatko Bourek i Zvonimir Žepić.
Dakle, ima tu i vrlo poznatih imena, među kojima je najzvučnije Nenad Porges, sadašnji ministar gospodarstva u hrvatskoj Vladi, a bivši diplomat i trgovinski predstavnik u Washingtonu. Dragutin Dumančić, izdavač i publicist, pokretač biblioteke "Ceres", također je poznato kulturno ime. Zlatko Bourek, kipar, slikar i autor crtanih filmova, navodno je već desetljećima mason, kao i ostali osnivači te udruge građana.
Danas Velika loža Hrvatske okuplja sedamdesetak slobodnih zidara. Većina ih ima red majstora, što znači da su članovi bratstva već dulje.
Tajnost i anonimnost
U zagrebačkim masonskim krugovima govori se i to da su na tom jedinome javnom slobodnozidarskom popisu samo osobe kojima ne može štetiti spominjanje u javnosti.
Brojni drugi politički dužnosnici, liječnici, kulturni djelatnici i novinari, članovi loža, jednostavno se ne žele javno eksponirati.
To je "Globusovu" novinaru priznao i bivši glavni urednik jednoga zagrebačkog dnevnog lista, koji mu je samoinicijativno objasnio sve razlike između hrvatskih slobodnozidarskih loža, ali pod uvjetom anonimnosti.
Urednik u drugom hrvatskom listu također, povremeno, prenosi javnosti informacije o zbivanjima u redovima zagrebačkih masonskih loža...
Ministar gospodarstva Nenad Porges jedini hrvatski dužnosnik koji je na dokumentu iz 1994. potpisan kao slobodni zidar, vjerojatno se tada uopće nije nadao karijeri u visokoj politici.
Ključna osoba u osnivanju Velike lože Hrvatske bio je pokojni Branimir Horvat grafičar i povjesničar umjetnosti, koji je bio prvi veliki meštar, te koordinator buđenja hrvatske masonerije sredinom devedesetih.
Tada se osnivaju zagrebačke loža "Grof Ivan Drašković", "Tri svjetla" "Hrvatska vila", a saziva se i veliki masonski sabor u Trakošćanu, na kojem su one prihvatile Veliku ložu starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske kao krovnu hrvatsku organizaciju.
Branimir Horvat (koji je umro 1996.) bio je jedini hrvatski mason koji je pod svojim imenom dao novinski intervju te govorio o radu Velike lože.
On je, u srpnju 1995., u "Vjesniku" objasnio domoljubne motive hrvatskih slobodnih zidara te potvrdio da ih ne zanimaju političke inicijative koje idu za obnovom Jugoslavije.
Naime, tada se u javnosti dosta nagađalo o masonskoj politici obnove Jugoslavije; - a i neki povjesničari jugoslavensku ideju općenito opisuju kao masonsku - pa je intervju profesora Horvata (objavljen bez fotografije) smatran kao nuždan za dalji rad hrvatskih loža.
"Ciljevi i zadaće"
Statut Velike lože Hrvatske navodi da "pravna osoba" sa sjedištem u Zagrebu u Vidoševićevoj ulici 9, koja može djelovati i "kroz svoje podružnice (lože)". "Ciljevi i zadaće djelovanja Velike lože Hrvatske su poticanje i promicanje ciljeva slobodnog zidarstva, posebice čovjekoljublja, demokratičnosti, tolerancije, poštivanja zakona svoje zemlje, povezivanje s ljudima istih ciljeva u domovini i inozemstvu, te pomaganje drugim ljudima i svojoj zemlji", stoji u Statutu. Velika loža sastoji se od Glavne skupštine, čelništva ili Velikog časničkog savjeta, Časnog suda i velikog majstora. Velikog majstora bira Glavna skupština svih članova dvotrećinskom većinom, i to na rok od dvije godine.
Članstvo u loži prestaje s istupom, smrću ili brisanjem člana, dok je učlana u slobodne zidare opisana drugim pravilima, koja su ista za sve lože.
Prvi veliki majstor bio je, kako smo rekli, Branimir Horvat, veliki tajnik bio je ing. Zvonimir Žepić, a velikorizničar dr. Hrvoje Raguž.
Javnosti, nažalost, nisu poznati ostali sudionici osnivanja Velike lože Hrvatske. Nije poznat ni današnji veliki majstor Velike lože, kao ni ostalih hrvatskih masonskih loža i vijenaca. Smatra se da je Branimira Horvata naslijedio Radovan Horvat, no to nismo mogli potvrditi.
Na web-stranici Velike lože Hrvatske nema nikakvih osobnih podataka o današnjim hrvatskim masonima. Samo se navode općenite informacije o slobodnom zidarstvu te povijest masonerije u Hrvatskoj, koja seže u 18. stoljeće.
"Srdačno Vas pozdravljam i izražavam zadovoljstvo zbog Vašeg posjeta koji dolazi u trenutku kad, nakon više od pedeset godina stanke, Slobodni zidari ponovno uspostavljaju lanac Slobodnog zidarstva u Hrvatskoj", piše nepoznati uvodničar internetske stranice hrvatske masonerije, pod naslovom "Riječ velikog majstora".
"Lanac Slobodnog zidarstva povezuje slobodno misleće, časne, tolerantne i domovini odane muškarce. Veselim se da ćete na ovaj način biti u prilici steći objektivnu sliku o Slobodnim zidarima uopće, a, dakako, posebno o Slobodnim zidarima Hrvatske. Uvjeren sam da će nakon posjeta ovim stranicama ostati znatno manje prostora neznanju iz kojeg, nužno i neizbježno, proizlaze predrasude o Slobodnom zidarstvu uopće", piše veliki majstor.
"Prije svega, evo prilike da zadovoljite svoju intelektualnu znatiželju i uvjerite se da Slobodni zidari ne skrivaju ništa. Iskoristite priliku da nam pomognete da se više od 50 godina nepostojanja Slobodnog zidarstva u Hrvatskoj što prije nadoknadi, jer osnovni principi djelovanja Slobodnih zidara - tolerancija, sloboda i ravnopravnost među ljudima - na ovom našem prostoru imaju posebnu važnost", kaže se u toj poruci.
Instalacija masonstva u neovisnoj Hrvatskoj počela je potkraj 1991., kada je mason Čedo Kirchner, Austrijanac, dogovorio osnivanje posebnih loža s hrvatskim i slovenskim slobodnim zidarima, članovima austrijskih loža.
Akcija Silvija Degena
Kirchner je nastupao u ime Velike lože Austrije.
31. siječnja 1992. veliki majstor Velike lože Austrije Heinz Scheiderbauer odlučio je osnovati deputacijsku ložu "Ilirija", radi okupljanja hrvatskih i slovenskih masona te stvaranja nacionalnih loža u tim zemljama.
Istog dana u Zagrebu je održan žalobni rad članova "Ilirije", u čast masona koji su u Hrvatskoj preminuli između 1940. i 1992.
Zagrebački masoni redovito ističu da loža "Ilirija" nema nikakve veze s Velikom ložom Jugoslavije, koju su u Beogradu 1990. osnovali njemački masoni, odnosno Velika loža Njemačke, na čijem je čelu bio veliki majstor Zoran D. Nenezić, autor knjige "Masoni u Jugoslaviji 1764.-1980.".
Član te beogradske lože bio je zagrebački odvjetnik Silvije Degen. On je u Zagrebu namjeravao osnovati ložu "Maksimilijan Vrhovec", koja bi bila sastavni dio Velike lože Jugoslavije, ali mu to, zbog rata, nije pošlo za rukom.
Degen je kasnije tvrdio da ga slobodno zidarstvo više ne zanima. Po poznatim činjenicama, u Zagrebu više ne djeluju organizirani masoni projugoslavenske orijentacije.
Izvan Velike lože Hrvatske samo je židovska masonerija, čiji je najpoznatiji dio međunarodna organizacija B'nai B'rith.
Doktor Ivan Mužić, povjesničar, u svojoj knjizi "Masoni u Hrvatskoj 1918 - 1967" ističe da su "neki masoni u Velikoj Britaniji u jesen 1990. pokušali inicirati stvaranje hrvatskog masonstva, ali u tome nisu uspjeli".
Deputacijska loža "Ilirija" osnovana je 27. veljače 1992. u Celovcu (Klagenfurtu), pod vodstvom Hermanna Schneidera, zastupnika velikog majstora. Starješina lože postao je Walter Raming. 21. ožujka "uneseno je svjetlo" (loža je počela s radom) u "Iliriju" (u Beču), koja ima osamnaest hrvatskih i pet slovenskih članova.
U lipnju 1993. za starješinu deputacijske lože "Ilirija" izabran je Čedo Kirchner, koji je umro 27. listopada iste godine. Zamijenio ga je Walter Raming, dok je njegov zastupnik za Hrvatsku postao Branimir Horvat.
Tijekom 1994. osnovana je u Celovcu deputacijska loža "Dialogus", u kojoj će se okupiti slovenski dio lože "Ilirija".
Loža "Ilirija" tako postaje isključivo hrvatskom ložom.
U rujnu 1994. registrira se Velika loža Hrvatske pri Ministarstvu za upravu i pravosuđe, a masoni počinju sa svojim obredima širom Zagreba.
Uređuje se nekoliko masonskih hramova u glavnom gradu Hrvatske.
Do 1996. čak su trideset i dva hrvatska slobodna zidara dosegla stupanj majstora. Neki od njih sudjeluju u radu bečke lože "Quattuor coronati" te drugih austrijskih, njemačkih, talijanskih, francuskih i čeških loža.
Važnija godina u povijesti suvremenoga hrvatskog masonstva jest 1995., kad tridesetorica slobodnih zidara dobivaju dopuštenje lože "Ilirija" da osnuju tri lože u Zagrebu: "Grof Ivan Drašković", "Hrvatska vila" i "Tri svjetla". Te se lože osnivaju u studenome 1995., pod vedrim nebom, a 1. lipnja 1996. u njih se svečano "unosi svjetlo" na masonskoj svečanosti u Zagrebu.
Nakon 56 godina stvoreni su temelji samostalne Velike lože Hrvatske, koja je i osnovana 8. studenoga 1997., kad je veliki majstor Velike lože Austrije "donio svjetlo" u samostalnu hrvatsku Veliku ložu.
Udba i masoni
Naravno, povijest hrvatskoga slobodnog zidarstva znatno je složenija od zbivanja proteklih godina i usko je vezana za povijest austrijskog slobodnog zidarstva.
Još je 17. rujna 1742. osnovana prva austrijska loža "Tri počela", a jedan je od njezinih osnivača bio Hrvat Sigismund Franjo Gundulić.
Prva loža u Hrvatskoj osnovana je 1759. u Glini. Zvala se "Ratno prijateljstvo", a starješina joj je bio grof Ivan Drašković. Otad slobodni zidari neprekidno djeluju u Hrvatskoj do 1940. U kolovozu 1940. zakonski su zabranjene sve lože u kraljevini Jugoslaviji, pa tako i lože u Hrvatskoj.
Ustaška vlast uhitila je, u studenome 1941., četrdesetak slobodnih zidara te ih poslala u logore.
Pušteni su, međutim, do travnja 1942., i to, navodno, na traženje njemačkih vojnih vlasti.
Po službenim masonskim podacima, nakon 1945. nije bio dopušten rad njihovim organizacijama, iako neki povjesničari tvrde da su masoni radili i tada. Do obnove masonerije u Hrvatskoj, 1992., navodno su bila preživjela samo dva slobodnozidarska "brata".
Ivan Mužić, u knjizi "Masoni u Hrvatskoj", donosi izvješća Udbe o hrvatskoj masoneriji poslije 1945., te elaborat Udbe iz 1958. s popisima masona u Zagrebu, Osijeku, Dubrovniku, Karlovcu, Sušaku, Splitu i Dubrovniku. Njihovu tadašnju aktivnost potvrđuje i Informacija Službe državne sigurnosti iz 1967., "o nekim masonskim aktivnostima".
Mužićeva knjiga navodi svjedočenja doušnika jugoslavenske službe sigurnosti iz masonskih redova. Primjerice, navodi se kako je dr. Zdenko Vajler, profesor na Ekonomskom fakultetu, nagovarao kipara Marina Studina da stupi u masonsku ložu u Zagrebu 1951. Inače, Studin je bio šurjak Ivanu Meštroviću, također masonu.
Isti dokument nabraja i masonske djelatnosti u tadašnjoj JAZU, te se navodi da je rad zagrebačkih slobodnih zidara gotovo normalan.
Veliki meštar bio je dr. Marko Kostrenčić, profesor na Pravnom fakultetu, a najugledniji poratni masoni bili su dr. Andrija Štampar, dr. Grga Novak, Hinko Würth, dr. Milovan Zoričić, te ing. Branko Iveković.
Sastanci su bili ponedjeljkom u hotelu "Esplanade", kao i u kući Hinka Würtha na Bukovcu.
Po podacima tadašnje tajne službe, vodeći masoni, poput dr. Kostrenčića, podržavali su politiku Josipa Broza Tita, izjednačavajući ga sa Strossmayerom, iz čega su pojedini autori, poput beogradskog slobodnog zidara Zorana D. Nenezića, čini se, brzopleto, zaključili da je i jugoslavenski predsjednik bio mason.
Istaknutu ulogu u poratnim masonskim krugovima imao je dr. Viktor Novak, inače Hrvat, beogradski sveučilišni profesor za pomoćne povijesne znanosti i autor poznate knjige protiv Katoličke crkve u Hrvatskoj pod naslovom "Magnum Crimen".
On je bio jedan od glavnih članova masonske grupe iz Beograda koja je osnovala ilegalnu Jugoslavensku ložu slobodnih zidara sredinom pedesetih godina i koja je surađivala s američkim i sa švicarskim ložama.
Po dokumentaciji Udbe, srbijanski masoni surađivali su sa zagrebačkim slobodnim zidarima, a njihov rad nije bio zabranjivan nego samo pod pozornom paskom.
Zanimljivo je da današnja Velika loža starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske ne priznaje ni jednu masonsku organizaciju nastalu nakon 1940. u zemlji.
Razlog tome zacijelo je izbjegavanje projugoslavenske orijentacije slobodnih zidara koji su djelovali za komunizma.
Bilo kako bilo, hrvatsko je slobodno zidarstvo, posljednjih mjeseci, jasno i glasno objavilo svoje postojanje.
Kakva će biti njegova globalna politika s obzirom na nacionalne interese, još ostaje da se vidi.
Izvor:
- Globus