Obnova slobodnih zidara
Osnovane masonske lože u Hrvatskoj i Sloveniji
"Preporod masonerije u cijeloj Istočnoj Evropi potvrđuje staro pravilo; kada stiže demokracija, naša se poruka masovno širi, a kada je na vlasti diktatura, naši se hramovi zatvaraju, a sami masoni su izloženi progonima", kaže Veliki meštar talijanske, masonerije Di Bernardo potvrđujući da su prije nekoliko mjeseci osnovane lože u Sloveniji i Hrvatskoj
Vjesnik, 03.03.1992, Inoslav Bešker, Rim
Masonerija (slobodno zidarstvo) napokon se obnavlja i u Hrvatskoj i Sloveniji, nakon što je pod prethodnim režimom bila onemogućena. To tvrdi veliki meštar talijanske masonerije Giuliano Di Bernardo, objavljujući kako su upravo talijanske masonske lože angažirane u obnovi slobodnozidarskog pokreta u istočnoj Evropi.
Već dulje od godine dana smo angažirani u obnovi masonerije u Rusiji, Moldaviji, Rumunjskoj; Madžarskoj, Češkoj i Slovačkoj te u Srbiji, a prije nekoliko mjeseci osnovali smo lože i u Sloveniji i Hrvatskoj, rekao je Di Bernardo na konferenciji za novinare održanoj u subotu u Pescari. Po njegovim riječima, "preporod masonerije u cijeloj Istočnoj Evropi potvrđuje-Staro pravilo: kada stiže demokracija, naša se poruka masovno širi, kada je na vlasti bilo koja diktatura, naši se hramovi zatvaraju ili razaraju, a sami masoni su izloženi progonima".
TITO I KARDELJ MASONI? Di Bernardove tvrdnje morale bi izazvati polemike u nekima od spomenutih zemalja, pa i u Hrvatskoj. Posljednjih nekoliko godina više je publicista u Beogradu, Zagrebu ili Splitu objavilo čak i podulje knjige iz kojima se dokazivalo da je masonerija bila jedna od kardanskih poluga bivšeg režima. Pojedini autori, npr. Nenezić, navodili su prvake Saveza komunista Jugoslavije, poput Tita ili Kardelja, kao masone, te su ha taj način svu historiju druge Jugoslavije izvodili iz, masonske akcije.
Slična tumačenja su se mogla čuti i od pojedinih autora bliskih Katoličkoj crkvi; osobito u sprezi s poznatim tezama kardinala Stepinca o masonima kao glavnoj opasnosti po katolički identitet Hrvatske.
Naravno, Di Bernardove teze mogu biti shvaćene kao još jedna masonska ujdurma, kao pokušaj da se bijelo prikaže crnim i obratno. Ipak, ostaje da se vidi - i to kroz ipak ozbiljna istraživanja - jesu li zaista masoni okultni pokretači kojekakva zla ili pak dobro dođu kao kulisa iza koje se pogodno mogu sakriti, kojekakve druge akcije (kao što je u samoj Italiji lažna masonska loža P2 bila iskorištena kao paravan za pokušaj desničarskoga vojno-fašističkog udara), odnosno kao izlika za antidemokratske aktivnosti sasvim drugog nazivnika (čega je također bilo u nedavnoj povijesti - pa i u Hrvatskoj).
RATZINGER ZA DIJALOG: U svakom slučaju, čini se da je sama Katolička crkva odlučila donekle redimenzioniati svoju averziju spram slobodnog zidarstva, očito ne smatrajući a više društveno opasnim ili uopće utjecajnijim od drugih bizarnih udruženja novčane ili politike elite, recimo "Rotaryja" i sličnih udružbi. Spremnost da se otvori neka vrsta dijaloga iznio je nedavno i kardinal Josef Ratzinger, pročelnik vatikanskoga Svetog zbora za nauk vjere.
"Ne mogu ne pozdraviti tu Ratzingerovu inicijativu", rekao je novinarima Di Bernardo, dodavši zlobno da dijaloga nije bilo "više od 200 godina". To, također, nije posve istina, jer nekih elemenata dijaloga ima već desetak godina. Naravno i u Crkvi ima onih koji smatraju da je dijalog greška, a još je veća greška smatrati da je masonerija bezopasna, jer je "Vrag najopasniji onda kad nas navede da vjerujemo kako ne postoji" - naglasio je lani jedan od talijanskih katoličkih publicista o masoneriji, Ruggero Passalacqua. Bez obzira na ta upozorenja, čini se da je i u Crkvi većina sklonija, povjerovati kako masoni više nisu ozbiljna tema.
Izvor:
- Vijesnik