Prije nekoliko mjeseci u hrvatskom su se tisku pojavile manjkave natuknice o obnavljanju masonskih loža u Sloveniji i Hrvatskoj. Više od pedeset godina nakon zabrane djelovanja slobodnih zidara u Hrvatskoj ti su nagovještaji izazvali razumljivu radoznalost javnosti, pa i brojne spekulacije i nagađanja. Tko su hrvatski slobodni zidari i što je uopće masonstvo - o tome razgovaramo s jednim od vodećih hrvatskih masona, koji je za ovu priliku, iz razloga koje će čitatelj shvatiti, želio ostati anoniman.
Nakon više od pedeset godina hrvatski su slobodni zidari, dakle ponovo na sceni? U ovdašnjem tisku nedavno je objavljeno, iz talijanskih izvora, da su talijanski slobodni zidari pripomogli obnavljanju masonskih loža u Zagrebu i Ljubljani, kao i u gotovo svim drugim zemljama Srednje i Istočne Europe u kojima masonerija poslije drugog svjetskog rata nije mogla djelovati?
NN: Da, točno je da se obnavlja masonska loža u Zagrebu, kao i u drugim metropolama Srednje i Istočne Europe. Doduše, ne može se reći da su "masoni u Hrvatskoj ponovo na sceni". U prirodi je slobodnog zidarstva da ne djeluje na sceni, pred očima javnosti. Ali - djeluje i ima utjecaja na svim područjima društva, svuda u svijetu. Također se ne bi moglo reći da su na obnavljanje masonstva u Hrvatskoj utjecali talijanski slobodni zidari, već austrijski.
Za ovdašnju javnost, s izuzetkom možda onih koji su pročitali Mužićevu knjigu o povijesti masonstva u Hrvatskoj, slobodno je zidarstvo velika nepoznanica, pa čak i nešto o čemu se govori - a već se govori - sa zaziranjem i predrasudama. Što je, zapravo, slobodno zidarstvo, ili - zašto slobodni zidari danas?
NN: Prije svega, slobodno zidarstvo nije ni politička organizacija, ni vjerska sekta, a nije ni antireligiozni pokret, kao što nije ni gospodarsko poduzetništvo. Masonska je loža, moglo bi se reći, škola poštovanja i tolerancije, pa i više od toga - škola parlamentarizma i demokracije. Čini mi se da bi dovoljno bilo podsjetiti na činjenicu da svaka demokratska zemlja danas ima masonske lože, dok je u nedemokratskim i totalitarnim režimima masonstvo bilo zabranjivano i proganjano. I danas je tako i utoliko je obnavljanje masonstva u nas također jedan od znakova demokratičnosti i uključivanja u svijet.
Po definiciji, slobodnim zidarom može biti samo "častan čovjek na dobrome glasu", a prema statutu slobodnozidarske lože članovi moraju ne samo poštivati zakone svoje zemlje, već i raditi na dobrobit svoje države. Zašto slobodno zidarstvo danas i ovdje? Mislim da smo na to već odgovorili. Masonstvo je jedno od obilježja moderne, liberalne, demokratske države. U svijetu danas ima blizu šest milijuna masona, a iznenadili biste se kad biste čuli tko je sve od vodećih ličnosti u svijetu politike, kulture, gospodarstva - slobodni zidar. Čak bi se moglo, bez imalo pretjerivanja, reći kako je u današnjem svijetu utjecaj slobodnog zidarstva golem.
Kakav je danas odnos katoličke crkve i slobodnog zidarstva? Jesu li izglađeni nesporazumi iz prošlosti?
NN: Kao što je poznato, punih 245 godina bila je od Vatikana određena ekskomunikacija za slobodne zidare. No, godine 1982. papa Ivan Pavao II je - novim kodeksom Iuris Canonici - ukinuo tu ekskomunikaciju. Otad se može reći da nema nikakvih problema i nesporazuma između crkve i masonstva. Naprotiv, njihovi su odnosi danas u znaku uzajamnog poštovanja i tolerancije.
Jedna od prilično raširenih predodžbi o slobodnom zidarstvu govori o masonstvu kao tajnom, mističnom i kultnom udruženju. Koliko je to točno i kako se postaje masonom?
NN: Ima jedna američka poslovna uzrečica: "Don't call us, we'll call you" (Ne zovite nas, mi ćemo zvati vas). Otprilike tako nekako moglo bi se reći i za primanje u masonsku ložu. Kandidat, dakako može sam izraziti želju da postane slobodni zidar, ali to ne ide bez preporuke dvaju članova lože koji ga poznaju i jamče za njega. O kandidatima se raspravlja u loži, a o primanju se glasa balotažom, bijelim i crnim kuglicama, tajnim glasanjem. Jedna crna kuglica (dakle, negativno mišljenje) odgađa kandidaturu za godinu dana. Kandidat koji na tajnom glasanju dobije dvije ili više crnih kuglica, ne može nikad više biti primljen u ložu.
Uvjeti su, dakle, vrlo strogi. No to je samo jedan od rituala masonstva. Što je s ostalima?
NN: Da, slobodno zidarstvo ima svoje simbole i rituale, cijeli sistem alegorija. To je, prema jednoj definiciji, moralni red časnih ljudi, koji su u njega ugradili slobodu, bratstvo, jednakost, toleranciju, a kasnije i dobročinstva. Slobodni zidar uglavnom razmišlja o sebi, on "radi na sebi", izgrađuje se. U slobodnozidarskoj terminologiji on je neobrađeni kamen koji teži savršenstvu. Masonska je loža škola poštovanja i tolerancije, a vrijednost slobodnog zidarstva je u promičbi kvalitetnog civilizacijskog ponašanja izvan lože, među "profane" ljude. Posebno treba naglasiti da nijedan član masonske lože ne bi smio imati materijalne koristi od svojih masonskih aktivnosti.
Masonstvo u Hrvata ima dugu tradiciju?
NN: Da. Do 1940. godine, kad je djelovanje masonskih loža u Hrvatskoj bilo zabranjeno, djelovalo je samo u Zagrebu deset loža, s više od pet stotina članova. Bez obzira na dugu tradiciju (prva masonska loža u Hrvatskoj i uopće na Balkanu osnovana je 1764. godine u Glini, a osnovali su je hrvatski oficiri koji su se vratili iz sedmogodišnjeg rata; starješina te lože bio je grof Ivan Drašković), masonstvo u Hrvatskoj na neki način danas počinje ispočetka. Pri tome osobito želim istaći da današnji hrvatski masoni nemaju ništa zajedničko s predratnom jugoslavenskom orijentacijom jednog dijela masona u tadašnjim zagrebačkim ložama. Također je važno naglasiti i da današnji hrvatski masoni nemaju nikakve veze s tzv. Velikom ložom Jugoslavije koja je obnovljena prije dvije godine i koja danas djeluje u Beogradu.
Kako su uopće obnovljene masonske lože u Zagrebu?
NN: Hrvatski masoni povezali su se s bečkim masonima i nakon temeljitih priprema unijeli svijetlo u deputatsku ložu "Illyria" u Beču (21.ožujka 1992.godine). Pored hrvatskih, u tu su ložu ušli i austrijski masoni koji nam žele pomoći. Prema tome, u Zagrebu još formalno nema lože. Zagrebački masoni rade u ložama u Klagenfurtu, Grazu i Beču. Pravila su takva da nas ovdje u Zagrebu mora biti barem četrdesetak, od čega sedam masonskih majstora. Slobodni zidari, naime, najprije su učenici, zatim pomoćnici i na kraju majstori. Nakon tog trećeg, majstorskog stupnja, mogu napredovati dalje sve do 33. stupnja po Scottish Rite, ili do 7. stupnja po Royal Archu. U Zagrebu, primjerice, u ovom trenutku imamo dvadesetak slobodnih zidara. Onoga trenutka kada budemo imali najmanje sedam majstora (a to će biti, očekujemo, početkom iduće godine), ukinut ćemo deputatsku ložu u Beču i otvoriti samostalnu u Zagrebu.
Tko su hrvatski masoni?
NN: Slobodnim zidarom može postati, rekli smo častan čovjek na dobru glasu i afirmiran u svojoj struci ili stvaralaštvu. Svaki slobodni zidar smije u javnosti za sebe reći da je mason, ali nikad ne smije to reći za drugoga. To je strogo pravilo koje se striktno poštuje, i to je ujedno osnovna tajna, vrijednost i moć djelovanja slobodnog zidarstva. Inače, premda još formalno nemamo svoju ložu u Zagrebu, mi, hrvatski masoni, već djelujemo: među ostalim, nedavno smo se uključili u niz humanitarnih akcija. Jer, slobodni zidari također žele pomoći da se u mnoštvu naprednih europskih ideja potvrdi naša zajednička ideja o slobodi i miru, toleranciji i humanizmu.
To, dakako, nije i jedino područje na kome djeluju slobodni zidari?
NN: Kao slobodno zidarstvo u cjelini, tako je i hrvatsko slobodno zidarstvo imalo u prošlosti veliki utjecaj na političku, gospodarsku i kulturno-znanstvenu sudbinu hrvatske civilizacije. I danas je tako. Ako imamo na umu već spomenutu činjenicu, koja govori o golemom utjecaju masonstva danas u političkim i gospodarskim krugovima u svijetu i ako znamo koliko su razvijeni njihovi međusobni kontakti i povjerenje, onda nije potrebno napominjati da bi hrvatski masoni mogli odigrati važnu ulogu i u obnovi Hrvatske. Oni, svakako, i u tome vide svoju ulogu.