B. Horvat: "Da se slobodno zidarstvo bavilo politikom već bi davno propalo" (15.07.1995)

Slobodni zidari prošle su godine legalno obnovili rad u Hrvatskoj, nakon pola stoljeća zabrane njihove djelatnosti. Registrirani su pri hrvatskom Ministarstvu uprave kao udruženje građana, pod imenom Velika loža Hrvatske, a na njihovu čelu nalazi se Branimir Horvat, grafičar i povjesničar umjetnosti. Povod za razgovor s Branimirom Horvatom jesu, u posljednje vrijeme, učestale ideje o obnovi neke vrste jugoslavenske zajednice, to više, što se u dijelu hrvatske javnosti smatra da su slobodni zidari u prošlosti pomogli stvaranju jugoslavenske države.
Branimir Horvat nije želio da uz ovaj razgovor bude objavljena i njegova fotografija, tvrdeći da slobodni zidari smatraju da razgovori za novine ne bi trebali služiti njihovoj osobnoj promociji.

Ako nije tajna, koliko ima slobodnih zidara u Hrvatskoj?

Broj naših članova stalno raste, ali ne prebrzo, jer se slobodnim zidarom ne postaje lako. To nije masovna organizacija. Mi pazimo i provjeravamo koga uzimamo u naše redove. Naši članovi moraju poštivati načela i obveze slobodnog zidarstva. Procedura prijama u članstvo može trajati i više od godinu dana.
Prije 1940. godine, kada su vlasti Banovine Hrvatske slobodnim zidarima zabranile rad, što je bio ustupak silama osovine, njih je u Hrvatskoj bilo oko 500. Da bi se ponovo došlo do toga broja, trebat će nekoliko desetljeća rada.

Je li hrvatska organizacija slobodnih zidara prihvaćena kao ravnopravni član međunarodne organizacije?

Ložu u Hrvatskoj osnovala je Velika loža Austrije. Još uvijek se nalazimo pod njezinom zaštitom, iako danas potpuno samostalno radimo kao hrvatska loža. Po pravilima, da bi neka zemlja imala međunarodno priznatu organizaciju slobodnih zidara, mora imati stanoviti broj članova, a osim toga barem tri lože u jednoj državi, koje onda mogu, uz pomoć jedne već postojeće Velike lože, osnovati svoju Veliku ložu. Potreban je određeni broj majstora za svaku ložu, kako bi ona mogla funkcionirati.
Slobodnozidarska organizacija u Hrvatskoj upravo sada je pred činom dobivanja međunarodne regularnosti. Austrijska loža poslala nam je obavijest da će nam u jesen pomoći osnutak tri lože. Međutim, od osnutka Velike lože do stjecanja međunarodne regularnosti prođu katkada i dvije godine. To je složen i polagan postupak, jer se nove organizacije i članovi opsežno provjeravaju. Taj postupak, kad je riječ o hrvatskoj loži, uspješno se odvija. Jednom sam rekao da međunarodno priznavanje za jednu Veliku ložu ima ono značenje koje za jednu državu ima prijam u Ujedinjene narode.

Kako aktualne političke prilike utječu na prihvaćanje hrvatske Lože na međunarodnom polju?

Nepovjerenje koje u stanovitim krugovima postoji prema Hrvatskoj reflektira se i prema slobodnim zidarima. Iako se slobodni zidari aktivno ne bave politikom, treba imati na umu da je današnji život sav prožet politikom.

Smatra se da su slobodni zidari sudjelovali u stvaranju prve Jugoslavije. Kakva je, po vašoj spoznaji, bila ta uloga?

Jugoslavenska ideja u 19. je stoljeću nastala među Hrvatima, kao protuteža nehrvatskoj politici Beča i Pešte. Smatralo se da će se Hrvati lakše otrgnuti od germanskog i mađarskog utjecaja ako budu živjeli u zajednici s drugim južnoslavenskim narodima. Uoči raspada Austro-Ugarske jačala je jugoslavenska ideja u međunarodnim krugovima, ali i u samoj Hrvatskoj. Ukratko, osnovan je Jugoslavenski odbor, u kojem je bilo i slobodnih zidara. Oni nisu bili većina u Jugoslavenskom odboru, ali je njihov utjecaj bio dominantan i zbog veza s nekim engleskim političarima, slobodnim zidarima. Među Hrvatima u odboru bio je slobodni zidar Ivan Meštrović, no on se pod stare dane otrijeznio od jugoslavenske politike.
Ne može se reći da su Jugoslaviju stvorili slobodni zidari. Nju su stvorili politički interesi u Europi poslije Prvoga svjetskog rata, nakon što su centralne sile poražene, a među odgovornim političarima bilo je i slobodnih zidara. Razdoblje je to, koje s tog gledišta nije dovoljno istraženo.
Valjalo bi analizirati jesu li ti ljudi kasnije bili zadovoljni Jugoslavijom. Ne treba zaboraviti da je većina Narodnog vijeća 1918. godine bila za priključenje Hrvatske Jugoslaviji. Stjepan Radić bio je jedan od rijetkih koji su upozoravali da Hrvati ne smiju srljati prema Beogradu kao guske u magli. Jesu li, dakle, slobodni zidari krivi što je stvorena Jugoslavija i što je bila takva kakva je bila?
Stvaranje višenacionalnih država po svaku cijenu na području bivše Austro-Ugarske, bio je pogrešan potez. Jer, danas se raspala ne samo Jugoslavija, nego i Češko-Slovačka, koja je bila na znatno višem civilizacijskom stupnju i gdje su razlike između Čeha i Slovaka bile mnogo manje nego između dva dominantna naroda u bivšoj Jugoslaviji.
Na kraju Prvoga svjetskog rata nitko nije razmišljao o tome da se političkim dekretom u istu državu stavljaju dva dominantna naroda koji pripadaju različitim civilizacijskim krugovima. Prijevare i laži počele su odmah na početku. Hrvatski političari mislili su da se ujedinjuju u ravnopravnu zajednicu, a srpski su mislili da su hrvatska područja oslobodili i osvojili. To je trajalo do 1990.

Jesu li među hrvatskim slobodnim zidarima postojale razlike u pogledima na Jugoslaviju?

Jesu. One su se javile nakon stvaranja te države. Te su razlike bile tolike da se dio slobodnih zidara u Hrvatskoj izdvojio iz službene slobodnozidarske organizacije u Jugoslaviji i osnovao svoje lože. Ali te lože nisu bile međunarodno priznate.

Zašto je došlo do tih razlika?

Znatan dio slobodnih zidara u Hrvatskoj nije prihvaćao odnose unutar Jugoslavije. Najjače središte slobodnog zidarstva bilo je u Zagrebu, u Hrvatskoj. Međutim, stvaranjem Kraljevine SHS, Zagreb je zbog slobodnozidarskih pravila morao dobrovoljno raspustiti svoju Veliku ložu, koju je u Austro-Ugarskoj imao od 1918.godine, jer je Hrvatska tamo bila autonomna jedinica. Naime, Kraljevina SHS bila je jedna politička jedinica, te je mogla postojati samo jedna Velika loža, koja bi bila priznata od Velike lože Engleske.
Kad se slobodnozidarska centrala preselila u Beograd, otpor u Zagrebu bio je tako velik da je mnogo ljudi istupilo iz loža. Oni su osnovali Veliku ložu Hrvatske, koja je djelovala po svim slobodnozidarskim postulatima i načelima, ali nije bila međunarodno priznata. To je razdoblje u prošlosti hrvatskoga slobodnog zidarstva koje još nije dovoljno istraženo, a teško će i biti jer je uoči i na početku Drugoga svjetskog rata sva dokumentacije o tom razdoblju uništena.

Na koju se prijeratnu struju među slobodnim zidarima vi nadovezujete?

Ni na jednu. Hrvatsko slobodno zidarstvo danas je potpuno novo. Nikakve veze nemamo sa slobodnim zidarstvom u Jugoslaviji prije Drugoga svjetskog rata, jer se čak ni fizički na njega ne nastavljamo. Slobodno zidarstvo bilo je pola stoljeća zabranjeno i, kada smo počeli stvarati novo hrvatsko slobodno zidarstvo, nije se znalo ni za jednog živućeg člana ondašnjih loža. Zato ondašnji članovi nisu svojim stavovima i odabirom utjecali na izbor današnjeg članstva.
Hrvatski slobodni zidari od prvog su trenutka građani slobodne, nezavisne hrvatske države i birani su kao građani hrvatske države. Austrija je u Zagrebu stvorila svoju deputacijsku ložu, kojoj je bila zadaća obnova slobodnog zidarstva u Hrvatskoj u trenutku kada je Hrvatska bila već međunarodno priznata država.
Jedna od osnovnih obveza slobodnih zidara je poštivanje zakona svoje zemlje i čuvanje unutarnjeg mira svoje zemlje. Mi smo za slobodne zidare tražili lojalne hrvatske građane. Ja neću predložiti nekoga za koga nisam siguran da ima stav prema Hrvatskoj poput mojega. Ljudi uvijek biraju sebi slične i uvijek paze tko će im biti u društvu. Moramo, međutim, biti svjesni da promašaja uvijek može biti, ali zato postoje i naše unutarnje sankcije.

Danas opet ima ideja o obnovi neke vrste jugoslavenske zajednice. Hrvati su napustili tu ideju, ali se njezino žarište sada preselilo u Beograd. Te ideje imaju potporu i u nekim međunarodnim krugovima, ali strani političari ne iznose ih otvoreno, nego neizravno, iz pozadine. Kakva su vaša iskustva u tom pogledu?

U osobnim kontaktima nisam naišao na ljude koji bi podržavali takve ideje, osobito kada je riječ o nama bliskim Austrijancima. Mislim da do ideja o obnovi neke vrste jugoslavenske zajednice dolazi vjerojatno i zato što se time želi spriječiti jačanje zajednice zemalja srednje Europe.

Je li moguće da se u slobodno zidarskoj organizaciji, na međunarodnoj ili lokalnoj razini, donese odluka o radu na obnovi jugoslavenske zajednice?

Takva se odluka ne može donijeti ni u jednoj organizaciji koja je regularna, svjetski priznata od Velike lože Engleske i od ostalih Velikih loža. Jer, svrha slobodnog zidarstva nije bavljenje politikom, nego bavljenje sobom, duhovnim vrijednostima, humanim i etičko-filozofskim ciljevima. Nas zanima poticanje tolerancije i demokracije, promicanje humaniteta, dobročinstava.
Iz vaših pitanja očito je da mnogi ljudi ne razumiju bit slobodnog zidarstva. Da se slobodno zidarstvo bavilo politikom, već bi davno propalo. Određena politika vodi se na određeno vrijeme i ima svoj vijek, a slobodno zidarstvo opstoji od 1717. godine.

Ipak, otkuda rezerviranost u dijelu hrvatske javnosti prema slobodnim zidarima? Kako ocjenjujete postojanje sumnje u to da bi oni mogli sudjelovati u nametanju Hrvatskoj neke nove jugoslavenske zajednice?

Potpuno sam siguran da hrvatski slobodni zidari u tome nikada neće sudjelovati. Govorim u svoje ime, ali poznajem sve hrvatske slobodne zidare. Nitko od njih nema takvih inicijativa.
Rat na Balkanu svijetu je teret. Većini ljudi u inozemstvu svejedno je kako će on završiti. Oni žele samo mir. Mnogi ljudi u inozemstvu ne znaju dovoljno o Hrvatskoj i ovom području, pa ih s time moramo upoznati. Upravo pišem kratki pregled hrvatske prošlosti, na molbu Velike lože Francuske, kako bi se njeni članovi mogli informirati. Naime, novine nikada neće donijeti podatak da je Hrvatska kao država postojala već u sedmom stoljeću, da smo u devetom stoljeću dobili slavno Papino pismo, a da smo u jedanaestom stoljeću bili čimbenik na koji se u Europi moralo računati kad su se sklapali savezi. Stalno smo bili i ostali Hrvatska, iako smo bili u sklopu drugih država. Imali smo kontinuitet suverenih prava, koja smo konačno iskoristili 1991. godine.
Otkud te sumnje prema slobodnim zidarima? One dolaze iz nepoznavanja, neinformiranosti, iz određenih interesa ili starih predrasuda. Morat će proći još mnogo vremena da se stav prema slobodnim zidarima u našoj sredini promijeni.

To će trajati dok se hrvatska država potpuno ne stabilizira?

Da. Uzgred, od strane hrvatske države prema nama ne postoje predrasude. To nam je vrlo važno. Velik broj skeptika promijenit će stav kad uoči ovakav odnos države prema nama.

Kontaktirate li sa slobodnim zidarima u Beogradu, koji su se formirali 1990. godine?

Ne možemo imati nikakve odnose sa slobodnim zidarima u Beogradu, dok god ne postoje odnosi između naših država. Nećemo mi, Hrvati, biti oni koji tražimo uspostavu odnosa. Jer, nas se, naročito ovom posljednjom agresijom na Hrvatsku, pokušalo poniziti. Iako se mi kao slobodni zidari ne bavimo politikom, moram reći da je naš uvjet za kontakte sa slobodnim zidarima u Srbiji prethodno rješavanje temeljnih stvari, prvo među državama, a tek onda i među slobodnim zidarima s jedne i druge strane. To su odnos prema agresiji, ponižavanju, etničkom čišćenju, nepriznavanju Hrvatskoj prava na njezin teritorij i slično. Za taj naš uvjet zna i Austrija, jer smo ga otvoreno i jasno izrekli.