Shrinerstvo je bilo u procvatu ranih 1900-tih. Članstvo je brzo raslo, a geografsko područje na kojemu su otvarani Hramovi širilo se brzo i nezaustavljivo. Između 1900 i 1918. osam novih Hramova uspostavljeno je u Kanadi, a po jedan u Honolulu, Mexico City-u i Republici Panami. Organizacija je u stvari postala Stari arapski red Prinčeva Mističnog Oltara Sjeverne Amerike. Nove scene dodane su rastućoj tradiciji živopisnih predstava. Osnovani su novi Shrinerski orkestri. Prvi Shrinerski cirkus, smatra se , otvoren je 1906. u Detroitu.
Tijekom ovog razdoblja rasla je potpora članova osnivanju službene dobrotvorne organizacije Shrinera. Svaki Hram imao je svoj dobrotvorni cilj, a ponekad su i Shrineri kao cjelina davali pomoć. Shrineri su poslali $25.000 za pomoć stradalima u potresu u San Franciscu 1906. 1915. su donirali $10.000 za pomoć europskim žrtvama rata. Međutim, ni pojedini projekti niti specijalne jednokratne donacije nisu zadovoljili članstvo, koje je željelo učiniti više.
Philadelphijski Shriner Freeland Kendrick bio je 1919. izabran za velikog Potentata, glavara 363.744 Shrinera. On je već dugo tražio područje, koje bi bogato društvo moglo s dobrim razlogom pomagati. Prilikom posjete bolnici Škotskog obreda za osakaćenu djecu u Atlanti, postao je svjestan ogromnih potreba invalidne djece u Sjevernoj Americi. Na Imperijalnom sastanku u lipnju 1919. Kendrick je predložio osnivanje "Mystic Shriners bolnice za osamljenu, napuštenu ili osakaćenu djecu". Njegov prijedlog nikad nije stavljen na glasovanje. Kao Imperijalni Potentat proputovao je više od 150.000 milja tijekom 1919. i 1920. posjetivši većinu od 146 Hramova propagirajući službenu Shrinersku dobrotvornu organizaciju.
Vrhunac se dogodio u lipnju 1920. na Imperijalnom satanku u Portlandu, Oregon. Kendrick je promijenio ime svog projekta u "Shrinerske bolnice za osakaćenu djecu" uz potporu od $2 godišnje od svakog Shrienra (danas više od $5).
Konzervativni Shrineri izrazili su sumnju u mogućnost da Shrineri preuzmu ovakvu odgovornost. Izgledi prihvaćanja rezolucije postajali su sve manji, do trenutka kada je riječ uzeo Princ Forrest Adair (Yaarab Sriner, Atlanta).
"Ležao sam u krevetu jučer oko 4 sata ujutro …a neki jadnik koji je odlutao od svog orkestra…stajao je ispod prozora 25 minuta svirajući 'Ja vječno napuhujem balone'."
Kad sam se kasnije probudio razmišljao sam o lutajućem uličnom sviraču i pitao sam se postoji li dublja veza između te pjesme i Shrinera." Dodao je, "Trošili smo novce na pjesme i na orkestre, vrijeme je da Shrineri počnu trošiti novce na humanitarne akcije".
"Želim da to odmah započne. Zanemarimo sve tehničke probleme. I ako postoji Shriner u Sjevernoj Americi koji ne želi platiti dva dolara nakon što vidi osakaćeno dijete kojem se pomoglo, ja ću mu osobno dati ček za povrat njegove donacije."
Kad je završio Princ Adair je sjeo uz gromoglasni aplauz. Čitavo ozračje sastanka se promijenilo. Bilo je drugih govornika, ali odluka je već bila donesena. Rezolucija je prihvaćena jednoglasno.
Izabran je odbor za izbor sjedišta i osoblja Shrinerske bolnice. Nakon višemjesečnog rada, istraživanja i diskusija, odbor je zaključio da treba stvoriti ne jednu, već čitavu mrežu bolnica diljem Sjeverne Amerike. Ova se ideja svidjela Shrinerima, koji su voljeli činiti stvari u velikom i šarolikom stilu. Prijedlog odbora prihvaćen je na Imperijalnom sastanku 1921. u Des Moines, Iowa.
Prva bolnica
Prije sastanka u lipnju 1922., postavljen je kamen temeljac za prvu Shrinersku bolnicu za osakaćenu djecu u Shreveportu, LA. Pravila za ovu Shrinersku bolnicu, kao i za sve koje će slijediti, bila su jednostavna. Da bi dijete bilo primljeno mora biti iz obitelji koja ne može platiti ortopedsko liječenje (to danas više nije uvjet), mora biti mlađe od 14 godina (kasnije podignuto na 18) i kojemu se, po liječničkom mišljenju, može pomoći.
Rad velike mreže Shrinerskih bolnica nadgledaju članovi povjerenstva, koji se biraju na godišnjoj skupštini bolničke korporacije. Svaka bolnica posluje pod nadzorom Upravnog odbora, direktora za kadrovska pitanja i administratora. Članovi Uprave su Shrineri, koji za svoj rad nisu plaćeni.
Mreža ortopedskih bolnica rasla je kako slijedi: Shreveport, 16. rujan 1922.; Honolulu 2. siječanj 1923.; Twin Cities 12.ožujak 1923.; San Francisco 16. lipanj 1923; (premještena u Sacramento 1997.); Portland 15. siječanj 1924.; St. Louis 8. travanj 1924.; Spokane 15. studeni 1924.; Salt Lake City 22. siječanj 1925.; Montreal 18. veljače 1925.; Springfield 21. veljače 1925.; Chicago 20. ožujak 1926.; Philadephia 24. lipanj 1926.; Lexington 1.studeni 1926.; Greenville 1. rujan 1927.; Mexico City 10. ožujak 1945.; Houston 1. veljača 1952.; Los Angeles 25. veljača 1952.; Winnipeg 16. ožujak 1952.(zatvoren 12.kolovoza 1977.); Erie 1. travanj 1967.; Tampa 16. listopad 1985. i Sacramento, Calif. 14. travnja 1977. Najnovija Shrinerska bolnica jedina je u čitavoj mreži koja ima odjele za ortopediju, opekotine i liječenje ozljeda kralježnice, te podržava istraživanja na istoj lokaciji.
Prvi pacijent primljen 1922. bila je djevojčica s iskrivljenim stopalima iz ruralnog područja južno od Shreveporta. LA., koja je naučila hodati na vrhovima nožnih prstiju umjesto na stopalima. Prvi primljeni dječak bio je Indijanac iz plemena Blackfoot, koji je imao deformacije kao posljedicu polia. Od tada je u Shrinerskim bolnicama liječeno više od 700.000 djece. Kirurške metode razvijene u Shrinerskim bolnicama prhvaćene su kao standard u svjetskoj ortopediji. Tisuće djece dobile su nožne i ručne proteze, koje su većinom izradili specijalisti tehničari u bolničkim laboratorijima.
Ortopedijska istraživanja
Shrinerska sredstva za pomoć djeci brzo su se povećavala od 1950 do 1960. Istodobno se smanjivao broj novih pacijenata koji su čekali na prijem u bolnicu zbog polio cjepiva i novih antibiotika. Tako su se Shrineri našli u poziciji da pruže dodatne usluge, pa su Shrinerski glavari počeli tražiti nove načine kako pomoći djeci Sjeverne Amerike.
Jedan od rezultata bio je dovođenje u red medicinske arhive pacijenata u Shrinerskim bolnicama. Stavljanjem podataka o svakom pacijentu i liječenju na kompjutere i mikrofilmove, vrijedne informacije postale su dostupne svim Shrinerskim kirurzima, alli i cijelom svijetu. Taj proces je počeo 1959. i omogućio klinička istraživanja u Shrinerskim ortopedskim klinikama.
Shrinerske bolnice uvijek su se bavile kliničkim istraživanjima, no ranih 60-tih počele su organizirana istraživanja i alocirale značajna sredstva za istraživačke projekte. Shrineri su 1967. trošili $20.000 na ortopedska istraživanja. Danas godišnji istraživački budžet iznosi oko 25 milijuna. Shrinerska istraživanja pokrivaju veliko područje, uključujući bolesti kosti i zglobova, kao što su: dječji reumatoidni artritis; doprinos temeljnim znanjima o strukturi i radu veznih tkiva; unapređenje električne stimulacije tkiva, koja omogućava djeci s povredama živaca kralježnice ograničenu upotrebu ruku i nogu.
Početak rada na liječenju opeklina
Shrineri nisu bili zadovoljni samo radom na području ortopedije. Imali su dovoljno sredstava za proširenje svog dobrtvornog djelovanja. Jedino pitanje bilo je: "Koje nepodmirene potrebe još možemo ispuniti?".
Posebni odbor analizirao je potrebe i zaključio da je područje liječenja opekotina bilo zapostavljeno. Ranih 60-tih jedini centar za liječenje opeklina u Sjedinjenim državama bio je dio vojnog kompleksa. Odbor je podnio prijedlog na Imperijalnom sastanku 1962. u Torontu i on je jednoglasno usvojen.
Shrineri su otvorili odjel sa sedam kreveta 1. studenog 1963. u bolnici John Sealy na teksaškom Sveučilištu, pod nazivom Odjel za medicinu u Galvestonu, kao privremeni centar za njegu djece s teškim opeklinama. 1. veljače 1964. otvoren je drugi odjel sa sedam kreveta u Cincinnati General Hospital u sastavu Sveučilišta Cincinnati. Treći privremeni odjel sa pet kreveta otvoren je 13. ožujka 1964.u Općoj bolnici Massachusetts (Boston) pod upravom Harvardske medicinske škole.
Dok su djeca bila liječena u ovim odjelima posebna se zgrada gradila u blizini svake privremene lokacije. Ove nove zgrade, dječje bolnice za opekline sa po 30 kreveta, bile su projektirane za specijalne potrebe opečene djece. Djelatnici svake bolnice bili su zaposleni i na susjednim učilištima, tako da mogu bolje obavljati svoje trostruke programe; liječenja, istraživanja i podučavanja.
Bolnica u Galvestonu je otvorena 20. ožujka 1966., u Cincinnati-u 19. veljače 1968. a u Bostonu 2. studenog 1968. Tijekom 90-tih sagrašene su sve tri nove bolnice 1992. u Cincinnatijui Galvestonu, a u Bostonu 1999.
Novi centar za liječenje opeklina otvoren je 1997. u novoj Shrinerskoj bolnici u Sacramentu, Kalifornija. Ova najnovija Shrinerska bolnica ima odjele za ortopediju, liječenje opeklina i povreda kralježnice, i predstavlja primarni Shrinerski centar za opekline na zapadu Sjedinjenih država. Ova bolnica također vrši i istraživanja na sva tri područja svoje aktivnosti.
Otkad su Shrineri otvorili bonice za opekotine 60-tih vjerojatnost preživljavanja opečene djece povećana je dvostruko. Uspjeli su spasiti djecu sa opekotinama i na čak 90% tijela. Metode koje su razvili da bi se spriječila invalidnost uzrokovana teškim opeklinama omogućile su tisućama žrtava normalan život.
Možda je najvažnije da je izgradnja Shrinerskih bolnica utjecala na razvoj profesionalne medicinske skrbi za ove posebne potrebe u cijelom svijetu, što je dovelo do otvaranja ne-Shrinerskih centara za opekotine diljem Sjeverne Amerike.
U Shrinerskim bolnicama nastavlja se potraga za novim načinima liječenja teških opeklina ili, koliko je to moguće, smanjenja ili eliminacije osakaćenosti i ožiljaka uzrokovanih opeklinama. Zbog posebne prirode tih bolnica, one će sigurno biti uvijek na vodećem mjestu u liječenju opeklina.
Nastavak preuzetih obaveza
Tijekom 1980-tih Shrinerske bolnice otvorile su nove programe u svom nastojanju kako bi nastavili pružati najkvalitetniju ortopedsku skrb i liječenje opekotina. Jedan od najvažnijih programa bio je 1980. otvaranje rehabilitacionne jedinice za ozljede kičme (SCI) u Shrinerskoj bolnici u Philadelphiji – prva jedinica za liječenje ozljeda kičme u Sjedinjenim državama namijenjena isključivo liječenju djece i tinejdžera. Dva dodatna odjela za liječenje ouljeda kičme otvorena su do 1984. u Shrinerskim bolnicama u Chicago-u i San Francisco-u. Ova je bolnica 1997. preseljlena u najnoviju Shrinersku bolnicu u Sacramento-u, Calif.
U SCI odjelima djeci je pružena dugotrajna rehabilitacijska njega, kao i profesionalna izobrazba za što lakše ovladanje vještina svakodnevnog života. Posebna savjetovanja pomažu pacijentima kako savladati emocionalne probleme nastale zbog njihovih ozljeda i kako voditi koristan život naglašavajući sposobnosti koje još imaju. Pacijenti mogu biti primljeni na SCI odjele sa sumnjama o njihovoj budućnosti, ali nakon mjeseci bodrenje i hrabrenja često odlaze s osjećajem nade i optimizmom.
Kontinuirana studija u bolnici u Philadephiji daje djeci sa celebralnom paralizom i povredama kičme nove nade. Istraživači su utvrdili da električna stimulacija tjelesnih funkcija poboljšava položaje dječjih stopala i gležnja. To ima pozitivni efekt na njihov stav i postaje im moguć normalan hod.
Slijedeći važan pothvat je bio 1980. početak obnove, rekonstrukcije i izgradnje novih objekata u sustavuShrinerskih bonica. Predstavnici na 107. sastanku Imperijalnog vijeća odobrili su veliki program rekonstrukcije i proširenja, koji je uključio i izgradnju nove ortopedske bolnice u Tampi, Florida. Otvorenje bolnice u Tampi 1985.predstavljao je dodatak prve nove bolnice u sustavu još od 1960. – sustav Shrinerskih bolnica opet je popunjen na 22, a 21bolnica bila je cjelovito pregrađena ili renovirana. Upravno vijeće odlučilo je 1998. izgraditi novu bolnicu u Mexico City-u, koja je obnovljena 1989.
Slijedeća važna odluka Shrinera bila je izgradnja nove bolnice u području sjeverne Kalifornije, da bi zamijenili postojeću bolnicu u San Franciscu. Sacramento je izabran 1990., izgradnja je započela 1993., a nova bolnica je otvorena 1997.
Također, zbog velikog broja pacijenata oboljelih od mijelitisa, tijekom 1980-tih mnoge Shrinerske bolnice razvile su poseban program opsežnog multidisciplinarnog liječenja ovih pacijenata.
Prije su Shrinerske bolnice pružale su djeci samo ortopedsku njegu, ali 1986. Zajednički upravni odbor i povjerenstvo bolnica odobrili su bolnicama pružanje medicinske, neurokirurške i urološke njege kao i brigu za psihosocijalne, rekreacijske i prehrambene potrebe djece.
Tijekom 1980-tih Shrinerske bolnice u Los Angelesu i Springfieldu proširile su svoje protetske programe u regionalni istraživački program za protetiku. Oba programa istražuju načine poboljšanja ili iznalaženja novih protetskih naprava, koje će pomoći djeci s ozlijeđenim udovima. Ova dva programa, zajedno sa ostalim istraživačkim programima u 22 bolnice, i s protetskim laboratorijima sistema Shrinerskih bolnica osiguravaju vodeće mjesto tih ustanova u dječjoj ortopediji i protetici.
Shrinerske bolnice za liječenje opeklina također omogućuju svojim pacijentima najnaprednije liječenje danas dostupno. Shrinerska bolnica u Cincinnatiju uspostavila je prvu zračnu ambulantu u državi specijaliziranu za prijevoz opečenih. Bolnice za opekline razvile su također i programe za pomoć stradalima nakon otpuštanja s liječenja i povratka kućama. Tijekom 1992. otvorene su nove bolnice za opekline u Cincinnatiju i Galvestonu, a položen je i kamen temeljac za novi odjel u Bostonskoj bolnici.
Predstavnici Shrinera 1996. učinili su još jedan važan korak, izglasavši promjenu imena svoje dobrotvorne organizacije u "Shrinerske bolnice za djecu", potez kojim je zauvijek eliminirana riječ "sakat il sakatost" iz korporacijskog imena. Predstavnici Shrinera učinili su to kako bi bolje označili svrhu Shrinerskih bolnica i proširenje djelatnosti koje se u međuvremenu dogodilo, uključujući i osnivanje bolnica za opekline, te novog programa za liječenje oboljelih od mijelitisa. Novim imenom nastoji se istaknuti filozofija Shrinerskih bolnica, koje pružaju medicinsku njegu djeci potpuno besplatno, na temelju onoga što je najbolje za dijete. Novo ime također ne etiketira djecu ni na koji način, već ih identificira s onim što jesu—djeca. Iako su dobile novo ime, Shrinerske bolnice i dalje zadržavaju težište na plemenitoj misiji osiguranja boljeg života za najmlađe.
Shrinerske bonice pomažu poboljšanju života koristeći rezulate svojih istraživanja. Zadaća tih istraživanja je pronalaženje načina poboljšanja postupaka u Shrinerskim bolnicama, kako kliničkih tako i radnih, kao preduvjeta za bolju njegu i životme uvjete pacijenata. Studije nastale iz ovih istraživanja koriste mnoge bolnice, a projekti, studije i inicijative za poboljšanje rezultata rada direktno utječu na promjene u radnim procedurama i njezi bolesnika u sve 22 bolnice.
Shrineri koriste savjetodavne odbore, u kojima su zastupljeni istaknuti kirurzi, internisti i znanstvenici, koji ocjenjuju istraživačke prijedloge i daju stručna mišljenja o financiranju projekata, čime Shrinerske bolnice osiguravaju stalni opstanak u samom vrhu istraživanja. Medicinski savjetodavni odbor, Savjetodavni odbor za istraživanja i Savjetodavni odbor za klinička ispitivanja daju izvješća, usmjeravaju i daju subjektivne procjene mnogih područja kojima se Shrinerske bolnice bave.
pogleda usmjerena u budućnost, Zajednički odbori su posvećeni održavanjuvodećeg statusa Shrinerskih bolnica za djecu u dječjoj pedijatrijskoj ortopediji i lilječenju opeklina.
Bratstvo se širi i napreduje
Kako je rasla mreža Shrinerskih bolnica, Bratstvo je nastavljalo svoj razvoj. 1923. godine, prvi je Shriner ušao u Bijelu kuću: Princ/Predsjednik William G. Harding nadgledao je Shrinersku povorku prigodom Imperijalnog sastanka 1923. u Washingtonu, D.C.
Shrinerska Međunarodna središnjica
Shrinerski nacionalni ured bio je do 1928. smješten u Richmondu, Va. Porastom broja Shrinera nastala je potreba za preseljenjem Shrinerske središnjice u grad pogodnije smješten u odnosu na sve Hramove. Tako je 1928. kupljena zgrada na 323 North Michigan Ave. u Chicagu. Na posebnoj sjednici 10. travnja 1978., u Tampi, Florida, predstavnici su izglasali preseljenje Shrinerske središnjice na 2900 Rocky point Drive, Tampa. U središnjici u Tampi smješteni su administrativno osoblje Iowe (bratstva) i Colorada (Shrinerske bolnice), arhive Bratstva i bolnica, pravne službe koje upravljaju mnogim nekretninama Shrinerskih dječjih bolnica i različiti drugi odjeli, koji podupiru dnevne operativne potrebe Bratstva i Shrinerskih dječjih bolnica.
Program daljnjeg proširenja započeo je 1987. da bi se zadovoljile potrebe Bratstva i Shrinerskih bolnica. Treće krilo dodano je iza postojeće zgrade u koje su preseljeni konferencijska dvorana i uredi direktora bratstva i bolničkog sustava, kako bi se omogućilo drugim odjelima da prošire urede u originalnim prostorima. Nova povećana konferencijska dvorana ima mjesta za sastanke Zajedničkih odbora, njihovih pododbora i odražavanje konferencija.
Komemorativni trg izgrađen je 1993. sa velikom statuom Shrinera koji nosi dijete. Statua predstavlja ono što je postalo poznato kao "Uvod bez riječi", vjerojatno jedan od najbolje poznatih simbola Shrinerskih bolnica za djecu.
Trg od uglačanog mramora ograđen je polukružnim zidom na kojem su uklesana imena svih Imperijalnih Potentata (Glavnih izvršnih dužnosnika) Shrinera, te razdoblja njihovih dužnosti. Ispod kipa nalazi se cilindrično postolje okruženo vodoskokom, na kojem su uklesana imena svih 22 Shrinerskih bolnica. Oko vodoskoka su umetnuti veliki mramorni kvadrati sa uklesanim imenima sva 191 Hrama, gradova i država u kojima se Hramovi nalaze, godina inkorporiranja i Shrinerski logo. Prema stražnjem dijelu Komemorativnog trga, a pred zgradom središnjice nalaze se četiri stupa sa zastavama Sjedinjenih država, Kanade, Meksika i Paname, koje predstavljaju zemlje članova Shrinera.
Rano u 1999. započela je velika obnova kojom se povećava postojeći prostor za 11.000 četvornih metara, čine se totalna površina ureda povećava na oko 40.000 četvornih metara. Rad je potaknut kako bi se osigurao smještaj za nove potrebe i aktivnosti koje su se pojavile u industriji u kasnim 1990-tim godinama. Vanjski radovi završeni su u prosincu 2001. postavljanjem trodimenzionalnog 3,5 sa 3 metra shrinerskog znaka na pročelje zgrade. Novi prozori na zgradi imaju plavo-zeleni odsjaj, dajući zgradi drugačiji izgled od zlatnog odsjaja, koji je bio obilježje središnjice protekla dva desetljeća. Obnovljena Shrinerska središnjica svečano je otvorena 24. veljače 2002.
Shrineri Sjeverne Amerike—kako radi organizacija
Shrinerski hramovi nalaze se diljem Sjedinjenih država, Kanade, Meksika i Republike Paname, a Shrinerskia klubovia po cijelom svijetu. Postoji posebni zavjet Shrinera: "Zavjetujem se na odanost mojoj zastavi i zemlji koju ona predstavlja, jednoj naciji pred Bogom, nerazdvojivom od slobode i pravde za sve." Zastave Sjedinjenih država, Kanade, Meksika i Republike Paname istaknute su gdje god se sastaju Shrineri.
Danas ima gotovo 500.000 Shrinera u 191 Shrinerskom hramu ili konklavi, od Al Aska Shrinera u Aljaski do Abuu Saad Shrinera u Panami i od Aloha Shrinera u Honolulu do Philea Shrinera u Halifaxu, Nova Scotia. Broj članova u hramovima kreće se od 11.000 (Murat Shrinera u Indianapolisu) do oko 420 (Media Shrinera u Watertownu, NY).
Hramovi, jedinice i pridruženi Shrinerski klubovi održavaju pravi duh bratstva: kamo god Shriner dođe može biti siguran da će naći Princa koji će mu pružiti ruku i nazvati ga "Bratom".
Za bolje razumijevanje ukupnog djelovanja, promatrač može početi u lokalnom hramu. Sve hramove vodi izabrani Divan (dužnosnici) na čelu s Potentatom i Vrhovnim Rabanom. Zapisničar ili tajnik/administrator obično ima ured u hramu. Jedan član je izabran ili postavljen na "najnižu stepenicu" svakog siječnja i po ustaljenom običaju napreduje za jednu stepenicu svake godine. Prema tome, kad postane spreman biti Potentatom svoga hrama, Shriner već ima 4 godine iskustva.
Službeni sastanci članova Hrama moraju se održati barem četiri puta godišnje. Osim toga, svaki hram održava jedan ili više ritualnih sastanaka za primanje novih članova. Također, u hramu, jedinici ili Shrinerskom klubu održavaju se brojna društvena događanja.
Jedinice su manje grupe unutar hrama, osnovane s posebnom svrhom. Mnoge od njih su uniformirane jedinice poznate onima koji gledaju parade: Orijentalni ili Shrinerski orkestri, Konjaničke ili Motorizirane patrole, Izviđači, Klaunovi, Bubnjarske družine i Počasne straže. Druge jedinice mogu sadržavati bolničke vodiče ili domaćine, ili jedinice za prijevoz koje usko surađuju s lokalnim Shrinerskim bolnicama –za djecu u bolnicama ili za prijevoz pacijenata u ili iz bolnice.
Svaki hram ima jasno određen teritorij iz kojega može primiti nove članove. Kako ova područja mogu biti velika, u svrhu druženja mogu biti osnovane manje geografske jedinice, klubovi. Shrinerski klubovi nalaze se pod upravom njihovog matičnog hrama.
Osim toga, određen broj hramova može se udružiti u Shrinersku udrugu za društvene sastanke, ako im Imperijalni odbor izda odgovarajuću povelju. U ovom trenutku postoji 20 Regionalnih udruženja i 10 Shrinerskih udruženih jedinica.
191 Shrinerski hram nalazi se pod upravom Imperijalnog odbora kojega čine predstavnici. Predstavnike Imperijalnog odbora čine svi bivši i sadašnji Imperijalni dužnosnici, Predstavnici Emeritus (koji su bili na dužnosti 15 ili više godina), te izabrani predstavnici iz svakog hrama. Hram može imati dva predstavnika, ako broj članova prelazi 300, tri ako ima više od 600 ili četiri za više od 1.000. Ovi Predstavnici sastaju se jedamput godišnje – obično u srpnju na sastanku Imperijalnog odbora – da donesu političke odluke i pravila za rad Bratstva i bolnica. Imperijalni odbor sa gotovo 900 Predstavnika predstavlja najveće zakonodavno tijelo na svijetu. Predstavnici također izabiru Imperijalne dužnosnike. Predsjednika Kolorado korporacije i članove Nadzornog odbora Shrinerskih bolnica za djecu izabiru članovi Kolorado korporacije.
Imperialni "Divan”, Shrinersko međunarodno upravljačko tijelo sastoji se od trinaest članova i Imperijalnog svećenika. Imperijalni rizničar i zapisničar mogu biti izabrani na nekoliko godina zaredom; to su jedini dužnosnici koji primaju neku kompenzaciju. Kao u Divanu Hrama, časnici se biraju na najniži stupanj (osim rizničara i zapisničara) i napreduju po jedan stupanj svake godine, osim u iznimnim slučajevima. Ovi dužnosnici, izabrani iz redova Predstavnika obično su bivši Potentati Hrama. "Divan" i neposredni bivši Potentat čine Upravni odbor korporacije, a sa predsjednikom Nadzornog odbora čine Upravni odbor bolničke korporacije.
Glavni izvršni dužnosnik za Shrine Sjeverne Amerike Imperijalni je Potentat, kojeg se bira na godinu dana. On posjećuje mnoge Shrinerske hramove i bolnice i uglavnom nadzire unutarnju i bolničku operativnu politiku.
Imperijalni Potentat imenuje odbore koji mu pomažu u izvršavanju njegovih dužnosti i provode razne Shrinerske programe. Jedan od najvažnijih odbora jest onaj za zaklade, oporuke i poklone, koji koordinira i nadzire poklone i oporučne donacije Shrinerskim bolnicama za djecu.
Dnevni operativni radovi --- održavanje arhiva i financijskih knjiga, nadzor nad nekretninama doniranih Shrinerskim bolnicama i izrada tiskanih materijala za čitavu Shrinersku organizaciju ---- obavlja se u Internacionalnoj glavnoj upravi u Tampi. Ove urede nadgledaju Izvršni podpredsjednik Imperijalnog Sabora, izvršni podpredsjednik Shrinerskih bolnica i pravni ured, kojega vodi Glavni upravni advokat.
Ma koliko Shrine može izgledati komplicirano, on je u biti bratska zajednica, kakva je u početku i zamišljena. Zna se reći da nema stranca u Shrinerima. To je očito zbog dobrog provoda i smijeha na svakom shrinerskom sastanku, bez obzira da li je to na lokalnom druženju, na ceremoniji u hramu, na skupu Shrinerskog udruženja ili na Imperijalnom sastanku. Svi Shrineri dijele ne samo masonsku pripadnost već i volju za životom.
Iako ove karakteristike ostaju stalne --- od prvih 13 članova do stotina tisuća Shrinera danas --- Shrine je prihvatio mnoge promjene. Sve više hramova i konvencija uključuju i obitelji Shrinera. Danas su mnogi Shrineri duboko uključeni u aktivnosti Shrinerskih bolnica uz svoje uobičajene bratske dužnosti.
Većina Shrinerskih hramova pokretači su raznih aktivnosti za prikupljanje sredstava za Shrinerske bolnice. Godišnje može biti i do 500 različitih priredbi, od Shrinerskih natjecanja Istoka i Zapada u nogometu, konjičkim pokaznim priredbama, do prodaja bolničkih vrijednosnica i raznih drugh sportskih i društvenih događanja.
Tijekom 1980. godine Shrinerske bolnice doživjele su period najveće ekspanzije u svojoj povijesti, s vellikim programom izgradnje, povećanim brojem pacijenata kojima je pružena njega, te proširenjem spektra usluga. Dolaskom novog tisućljeća, sve Shrinerske bolnice zadržavaju svoju vodeću poziciju u specijaliziranoj pedijatrijskoj ortopediji i lliječenju opeklina. Zajedničke uprave namjeravaju nastaviti modernizaciju svojih uređaja, dodatno proširivati istraživačke programe i stalno povećavati svoje mogućnosti zadovoljenja potreba tisuća djece kojima je nužno stručna ortopedska njega i liječenje opeklina. Na ovaj način Shrinerske bolnice nastavit će svoju nesebičnu i plemenitu brigu za djecu.
Prema tome, kakve god promjene se dogode unutar bratske organizacije ili unutar Shrinerskih bolnica, Shrine Sjeverne Amerike ostat će "Najveće svjetsko bratstvo" koje vodi i održava "Najveću svjetsku filantropiju".
Es Selamu Alejkum.
Courtesy: George Washington Masonic Memorial
