Povijest Škotskog Obreda za Hrvatsku

Hrvatsko slobodno zidarstvo svoj nastanak i prvi procvat doživljava u vrijeme Draškovićeve opservancije, izvornog i samostalnog sustava koji je nastao u drugoj polovici osamnaestog stoljeća. Pojedini su članovi različitih loža već tada imali više stupnjeve. Tako je Ivan grof Drašković, (1740.-1787.) Veliki majstor prve Velike lože Hrvatske imao šesti stupanj Stroge opservancije (Templar), a možda čak i sedmi stupanj (Eques Professum). Član bečke lože Istinska sloga (Zur wahren Eintracht), gubernator Galicije, grof Josip Brigido, imao je 1782. najviši škotski stupanj. Njegov brat, ljubljanski nadbiskup Ivan Michael pl. Brigido (1742.-1816.) bio je 1783. član budimske lože Velikodušnost (Magnanimitatis), u kojoj je radio i zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac (1752.-1827.) sa slobodnozidarskim tajnim imenom Eques Cruce Archiepiscopali: obojica su bili nosioci najviših škotskih stupnjeva. Grof Stjepan Niczky (1747.-1777.) najvjerojatnije je imao i stupanj Škotski majstor, a možda i stupanj Templara. Braća Erdody, grof Ladislav (1746.-1786.) i grof Ludvik (1749.-1794.), članovi varaždinske lože Savršeni savez (1772.) dobili su drugi škotski stupanj: bili su Škoti i Izabranici devetorice.

Između dva svjetska rata na Balkanu su pored plavih loža radile i lože na višim stupnjevima Škotskog obreda. Vrhovno vijeće Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda osnovano je i posvećeno 10. svibnja 1912. g. u Beogradu. Svjetlo je uneseno iz Grčke. Od deset članova tadašnjeg Vrhovnog vijeća samo su dva slobodna zidara bila iz hrvatskih plavih loža (Dimitrije Mijalković iz lože Budnost u Osijeku i Petar Šreplović iz lože Hrvatska vila iz Zagreba koji se kasnije afilirao u beogradsku ložu Pobratim). U narednim godinama visoke stupnjeve Škotskog obreda dobili su i neki hrvatski slobodni zidari: diplomat dr. Hinko Hinković, književnik Ante Tresić-Pavičić, Adolfo pl. Mihalić, Aleksandar Šmit, dr. Franjo Hanaman i dr. Vladimir pl. Katičić. Potonji je 1932. utemeljio u Zagrebu Radionicu na četvrtom stupnju Pravednost. Braća ove radionice objavila su knjigu slobodnozidarskih crteža Rad na surovom kamenu. U ateljeu 4. stupnja Pravednost u Zagrebu radilo četrdesetoro braće. Među njima bili su očevi i rođaci nekih, danas aktivnih hrvatskih i slovenskih slobodnih zidara.

Nekoliko današnjih hrvatskih slobodnih zidara postali su članovi Škotskog obreda u inozemstvu u osamdesetim godinama 20-tog stoljeća.

Poslije raspada Varšavskog pakta, povratka demokratskih političkih sistema u države srednje Europe, prvi slobodni zidari iz Hrvatske i Slovenije dobili su više stupnjeve Škotskog obreda u Pragu (1991). Slovenski slobodni zidari utemeljili su Vrhovno Vijeće S.P.S.Š.R. za Sloveniju 25. ožujka 2000. Odmah zatim počeli su pod vodstvom najmoćnijeg Suverenog velikog zapovjednika Vrhovnog vijeća Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda za Sloveniju brata V.V., ustanovljavati ateljee za braću iz Hrvatske. U njima je radilo više od dvadesetero braće iz Hrvatske.

Dana 22. ožujka 2003. prvi put u povijesti hrvatskog slobodnog zidarstva Hrvatska je dobila svoje samostalno i suvereno Vrhovno vijeće Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda za Hrvatsku u dolini Zagreb.